Dušan Radulović
Osvajanje kafane
Prodjoše praznici, pregurasmo ih nekako, još dve-tri velike slave pa da odanemo dušom. A da je bilo naporno, bilo je! Još je meni pretposlednjeg dana u godini rodjendan, potrefio se jubilarni. Da, molim Uredništvo da u kratkoj biografiji ispod promeni onaj broj u zagradi i stavi 60, opomenula me verna čitateljka, ispašće da krijem godine! Dakle, valjalo mi je počastiti drugare, a gde je najbolje? U kafani, naravno.
Zašto je umro Petar Kralj
Poslednji pozdrav našeg kolumniste Dušana Radulovića od velikog glumca.
Fetel - od muve bez glave, do šampiona!
Priznajem da u ove tri decenije koliko redovno pratim trke F1 Sebastijan Fetel spada medju mali broj vozača o kojima sam dijametralno promenio mišljenje – od brljivog, napaljenog klinca, majstora za karambole, većinom spektakularne, postao je šampion. I to dva puta!
Rezervisano za budalaštine
Već odavno je letnja nestašica tema opšte mesto u novinarskoj profesiji. Da ne citiram naslove koji su uobičajeni, ali obavezno u bar dva-tri teksta pominju se vanzemaljci ili tele/ovca/gušter sa dve glave/repa/nogu...
Šešir moj
Možda grešim, ali čini mi se da će ove klimatske promene doprineti da se ponovo naviknemo na jedan, nekad nezaobilazni modni detalj.
Jedan sasvim (ne)običan prvi maj Rimu
Kada sam čuo da tri najveća sindikata u Italiji organizuju zajedničku proslavu Prvog maja u Rimu pomislio sam da su njihovi planeri omanuli jer se istog dana u Vatikanu očekivao veliki dogadjaj – beatifikacija pape Jovana Pavla II (Vojtile). Nisam bio u pravu.
Lude šezdesete
Sve je počelo veoma bezazleno. Odužila se zima i depresivni misnus izražen ne samo u celzijusima, malo nam neko vreme nije bilo do kafane (verovao ili ne dragi čitaoče i to se dešava), pa smo se, izgleda, bili uželeli jedni drugih...
Nova sezona F1: Režanje pred urlik
Kao dete najviše me je nerviralo čekanje da majka pleh sa baklavama izvadi iz rerne. Mislim, sve je tu – u šerpi na šporetu krčka se šećerni preliv po kome plivaju kriške limuna, miris je neodoljiv, uz to lično sam čistio orahe i već od tada mi pljušti voda na usta…
Kafana na Nilu
... nedavno sam se sa nekolicinom novinara ovdašnjih, od kojih smo većina kafanci par excellance, obreo na velikom turističkom brodu koji se od Asuana spušta Nilom do Luksora
Drugo lice Srbije
Ali ipak, dajmo makar malo, ako već niko neće baš ozbiljno, da napravimo razliku, da prekinemo sa glupavim uopštavanjem i da ne zaboravimo da "druga Srbija" nije izlizana fraza već nešto što se dogadja tu pored nas.
Ej drugovi, jel vam žao...
Sva je prilika da će septembarska klasa biti poslednja koja će biti sastavljena i od momaka koji su regrutovani. Rečju, još ove jeseni čuće se pesme na železničkim stanicama, a posebno dve - ona u kojoj se kaže «Oj mašno pusti paru jače....» i neizbežna «Ej drugovi jel vam žao, rastanak se primakao...»
Dobra riba, lepa žena!
Odmah se izvinjavam damama zbog slenga u naslovu, ništa ružno, ali mislim da ono što sledi ne može bez ovako jasne odrednice. Razumećete, nadam se. I oprostiti mi.
Zvučnici ili slušalice, pitanje je sad?
Pre neki dan, kada mi je u neko doba noći dosadilo surfovanje po netu pa sam prigasio sve, stavio sluške na uši, pustio P.J. Harvey i krenuo da uživam. Opis šta radim, to da gluvarim sa sluškama na ušima i odgovor da je "prednost tannoya* to što se mogu podeliti za razliku od slušalica", povod je za ovaj tekst.
Dobre vesti
Ako izuzmem muzičke kritičare, oni imaju iskustvo i argumente da procene da lim je neki bend bio dobar ili ne, da li je izbor mogao biti bolji, rečju, ljudi se time bave i njihovi tekstovi su negde unutra, na stranama za kulturu ili zabavu, ovlašnim pogledom na izveštavanje sa Egzita zaključio sam da je većina izveštača sa događaja samog - tražila "tamnu stranu".
Kad si na reci, ne moraš ni da misliš
Jedan drugar s kojim se vidjam bar tri puta nedeljno pošteno se ljutio poslednjih mesec i po dana, psovao prognostičare HMZ, bogoradao, iskreno se nervirao i gledao u vodoplavne reke i nabreklo nebo koje nas je svakodnevno zalivalo kišom.


