"Rešio sam meč sa Olimpijom na sličan način. Pamtim to jer Partizan dve godine pre toga nije pobedio na gostovanju u Evroligi", izjavio je Dušan Kecman. Ustvari, bile su tri godine bez pobede...
Ali ako su tema utakmice većeg značaja - ova se možda ispostavi ključnom za plasman u Top 16 - posle iscrpljujućeg okršaja sa Efesom setio se novembra 2006. godine i gostovanja u Ljubljani.
"Rešio sam meč sa Olimpijom na sličan način. Pamtim to jer Partizan dve godine (pune tri godine i 22 utakmice - prim. MONDO) pre toga nije pobedio na gostovanju u Evroligi", pričao je Kecman u svlačionici crno-belih.
"Gubili smo sedam-osam razlike u trećoj četvrtini, pa jedan razlike pred naš poslednji napad i onda sam ja dao koš... To je bila ona ekipa sa Kamingsom i Drobnjakom".
Ovog puta si pogodio dva važna slobodna bacanja, trojku i poslednji šut.
"Kad su penali u pitanju, svako se koncentriše na svoj način. Važno je isključiti se iz atmosfere u dvorani. Kod napada za pobedu smo samo odradili zacrtanu akciju".
Komentar utakmice?
"Mnogo teško. Igralo se poen za poen, malo slabije u odbrani, ali zato smo i mi i Efes bili napadački raspoloženi. Bila je baš igra živaca".
Šta dalje?
"Da održavamo nivo na kojem smo sada, jer ima još dosta da se igra i ništa nije rešeno. Posle 1-3 u Evroligi vezali smo tri pobede i sigurno je da smo u mnogo boljoj poziciji. Imamo Cedevitu za vikend u Pioniru, pa idemo Orleanu, koji je značajno podigao formu..."
Utakmica po utakmica, pobeda po pobeda i eto Partizana na pragu uspeha kojem se pre dvadesetak dana malo ko nadao.
(MONDO, foto: MN Press)