Kao pravi, nekritički obožavalac svega što je vezano za "Izgubljene" (Lost), odlučila sam da počnem da uplaćujem loto, prvi put u životu.
Kakva je veza izmedju serije "Lost" i Lotoa?
Kao pravi, nekritički obožavalac svega što je vezano za "Izgubljene", odlučila sam da počnem da uplaćujem loto, prvi put u životu.
I to brojeve koji su se svima navučenim na seriju toliko urezali u pamćenje da ih mogu ponoviti i u pola noći, kao nekad pesmice koje smo morali da učimo u školi. 4, 8, 15 i tako u krug.
Za one koji ne znaju, ako takvih uopšte ima, ovih šest brojeva u seriji imaju skoro jednako važnu ulogu kao i Ben, Džek, Džulijet i ostali. Ukucani su na metalnim poklopcima Otvora, ponavljaju ih u Australiji i u Americi, a donose i bogatstvo sigurno najsimpatičnijem među prisilnim Ostrvljanima.
I tako sam započela projekat. To je i bio: tolike pripreme, razmišljanja, procene, ne pamtim kada sam se nečemu što ne zavisi samo od mene toliko posvetila. Prvi problem se pojavio skoro odmah: "naš" loto ne ide do broja 42, poput Hurlijevog, te sam odlučila da se igram tom poslednjim cifrom, nekad obeleživši njegov parnjak, nekad sabirajući, nekad oduzimajući, levo i desno. Onda sam morala da smislim i ostale kombinacije, jer glupo je, kad već očekujem neki dobitak, da se zadržim samo na jednoj koloni.
Trebalo je dodati i sedmi broj u projekat, jer ako se već učestvuje, onda se ide do kraja, pa makar uslovi delimično odstupali od onog što je pokrenulo celu igrariju. Trudeći se da izbegnem sujeverje, jer ni Hurley u seriji nije baš dobro prošao pokušavajući da objasni zlehude događaje baksuzlukom, zaključila sam da taj sedmi (a ubrzo će se ispostaviti, najbitniji) broj mora da bude slučajno odabran.
Rođendane, značajne datume i ostale očekivane igrarije brojkama odmah sam izbacila iz projekta. Ionako nikad ne upali, a i ko zna koliko ljudi deli iste numerološke karakteristike sa mnom. Da bih ostala u duhu serije koja me je inspirisala, posegla sam za naukom: ako je zbir svih sedam brojeva toliki, šta se dobija ako se podeli sa brojem epizoda, ili sezona, ili pojavljivanja nekog od likova…
Priznajem da sam vrlo brzo, kao svaka lenčuga, odustala od ozbiljnijeg rada na projektu. Jedino sam ostala čvrsta u odluci da uplatim tiket svake nedelje, ako sam u prilici. Iako sam ponekad zamišljala šta bih sve poklonila najbližima u slučaju jake “sedmice”, baš nisam želela da neko drugi umeša prste u moju akciju. Da budem još iskrenija, dešavalo se da zaboravim da pogledam izveštaj sa izvlačenja u novinama sredom. (Od samog početka sam znala da nema šanse da gledam izvlačenje, ne toliko zbog opasnosti uzbuđenja, već zato što mi se činilo da je to, ipak, previše angažovanja oko nečeg, skoro pa nemogućeg.)
Doduše, uvek bih pročitala vesti o srećnim i neočekivanim dobitnicima, poput ovo dvoje Engleza, pa bih se prepustila maštarijama “šta bi bilo kad bi bilo”. Od otvaranja prodavnice ploča, preko malog bioskopa, putovanja, izdavačke kuće za stripove i krimiće, ma, idejama nikad kraja. Znala sam da nas je puno, ali bi me ovakve brojke ipak iznenadile. Pitala sam se kakve metode koriste ostali saigrači u odabiru svojih kombinacija.
Dešavale su se sitne pobede nad brojevima, istina. Nikad previše, taman dovoljno da se pokriju dosadašnja ulaganja. Već je toliko vremena prošlo da su i moja očekivanja zapala u onaj pretinac duboko u mozgu gde obično stoje dečije želje za Deda Mraza, neostvarene karijere pevačice u pank bendu ili pisanja velikog romana koji će promeniti svet.
Sve do jednog jutra, kada sam, čitajući “Politiku” otpozadi, kako su me naučili, ugledala Brojeve. Sve one koje godinama ispisujem i mešam kao karte za poker.
Samo u pogrešnoj kombinaciji.
Najvažniji broj je bio za jedan manji od upisanog, ostali su se ređali po nekom drugom pravilu, tako je malo falilo do ispunjenja sna o zasluženoj prevremenoj penziji.
Ali, ne odustajem. Ako je Hurley mogao da dobije na lotou, mogu valjda i ja jednog dana.
(4 8 15 16 23 42)