Vojska Srbije (VS) završila je remont dva helikoptera Mi-17 koji su nekada pripadali Ministarstvu unutrašnjih poslova (MUP) Srbije.
To su prve letelice uvedene u naoružanje Vazduhoplovstva i protivvazduhoplovne odbrane u proteklih 18 godina.
Dva srednja transportna helikoptera Mi-17 dobili su evidencijske brojeve 12550 i 12551, pod kojima su ušli u sastav 138. mešovite transportne avijacijske eskadrile, 204. baze u Batajnici.
Avijacija je poslednje avione domaće proizvodnje Supergaleb i Orao uvela u naoružanje 1992. godine dok su nove letelice iz inostranstva poslednji put nabavljene još 1987. godine, kada je kupljena jedna eskadrila lovaca Mig-29 iz tadašnjeg Sovjetskog saveza.
Helikopteri Mi-17, proizvedeni su 1987. i 1991. godine u Sovjetskom Savezu i nisu bili novi ni kada su 1998. godine, zajedno sa dva jurišna helikoptera Mi-24, nabavljeni za tadašnju Jedinicu za specijalne operacije (JSO).
Njihovo poreklo nikada nije u potpunosti razjašnjeno, ali su u literaturi kao zemlje iz kojih su nabavljeni najčešće pominjane Ukrajina, Azerbejdžan i Tadžikistan.
Misterija verovatno neće biti rasvetljena jer je nabavku za JSO obavio Resor državne bezbednosti, čiji operativci "nisu sačuvali račun".
MUP Srbije nije ih koristio nakon sukoba na Kosovu i Metohiji, a 2002. godine odlučeno je da se sva četiri helikoptera predaju Vojsci.
U oktobru 2006. godine zaključeno je da su letelice perspektivne i počela je procedura remonta helikoptera Mi-17 koja je sada završena.
Međutim, i pored te odluke, remont jurišnih helikoptera Mi-24 nikada nije počeo, pa je njihova sudbina i dalje neizvesna.
Letelica Mi-17, koja se u VS označava sa HT-48 (Helikopter Transportni 48), proizveden je u Sovjetskom Savezu kao unapređena verzija najpopularnijeg srednjeg transportnog helikoptera svih vremena Mi-8 koji se takođe nalazi u upotrebi u VS, pod oznakom HT-40.
Glavna poboljšanja odnose se na snažniji motor i elektronsku opremu.
Letelica vizuelno izgleda gotovo isto kao i Mi-8, osim što se zadnji rotor nalazi na levoj strani repne grede, a ne na desnoj kao što je to slučaj kod "starijeg brata".
Poboljšanja su nastala na osnovu iskustva koje je sovjetska armija imala u Avganistanu u eksploataciji Mi-8.
Helikopter važi za veoma pouzdan i dugotrajan u svim vremenskim uslovima pa je u svojoj istoriji Mi-8/17 korišćen u oko 60 vojski sveta u više od 12.000 primeraka.
Helikopter koriste i brojne policije i civilne spasilačke službe, kao i mnoge NATO zemlje iz Istočne Evrope.
(Beta)
Dva srednja transportna helikoptera Mi-17 dobili su evidencijske brojeve 12550 i 12551, pod kojima su ušli u sastav 138. mešovite transportne avijacijske eskadrile, 204. baze u Batajnici.
Avijacija je poslednje avione domaće proizvodnje Supergaleb i Orao uvela u naoružanje 1992. godine dok su nove letelice iz inostranstva poslednji put nabavljene još 1987. godine, kada je kupljena jedna eskadrila lovaca Mig-29 iz tadašnjeg Sovjetskog saveza.
Helikopteri Mi-17, proizvedeni su 1987. i 1991. godine u Sovjetskom Savezu i nisu bili novi ni kada su 1998. godine, zajedno sa dva jurišna helikoptera Mi-24, nabavljeni za tadašnju Jedinicu za specijalne operacije (JSO).
Njihovo poreklo nikada nije u potpunosti razjašnjeno, ali su u literaturi kao zemlje iz kojih su nabavljeni najčešće pominjane Ukrajina, Azerbejdžan i Tadžikistan.
Misterija verovatno neće biti rasvetljena jer je nabavku za JSO obavio Resor državne bezbednosti, čiji operativci "nisu sačuvali račun".
MUP Srbije nije ih koristio nakon sukoba na Kosovu i Metohiji, a 2002. godine odlučeno je da se sva četiri helikoptera predaju Vojsci.
U oktobru 2006. godine zaključeno je da su letelice perspektivne i počela je procedura remonta helikoptera Mi-17 koja je sada završena.
Međutim, i pored te odluke, remont jurišnih helikoptera Mi-24 nikada nije počeo, pa je njihova sudbina i dalje neizvesna.
Letelica Mi-17, koja se u VS označava sa HT-48 (Helikopter Transportni 48), proizveden je u Sovjetskom Savezu kao unapređena verzija najpopularnijeg srednjeg transportnog helikoptera svih vremena Mi-8 koji se takođe nalazi u upotrebi u VS, pod oznakom HT-40.
Glavna poboljšanja odnose se na snažniji motor i elektronsku opremu.
Letelica vizuelno izgleda gotovo isto kao i Mi-8, osim što se zadnji rotor nalazi na levoj strani repne grede, a ne na desnoj kao što je to slučaj kod "starijeg brata".
Poboljšanja su nastala na osnovu iskustva koje je sovjetska armija imala u Avganistanu u eksploataciji Mi-8.
Helikopter važi za veoma pouzdan i dugotrajan u svim vremenskim uslovima pa je u svojoj istoriji Mi-8/17 korišćen u oko 60 vojski sveta u više od 12.000 primeraka.
Helikopter koriste i brojne policije i civilne spasilačke službe, kao i mnoge NATO zemlje iz Istočne Evrope.
(Beta)