"Amerikanci su impresivni, a ovo ostalo, možemo da dobijemo. Pa i te Špance, pravo da ti kažem...", izjavio je Nenad Krstić.
Uostalom, tako je bilo i u Poljskoj, seti se.
Ovim rečima obratio mi se jedan znatno iskusniji kolega, koji iza sebe ima dvocifren broj velikih takmičenja. Logično, pomislio sam... Njegove reči pomogle su mi da razbijem crne misli posle poraza od Nemačke koji nas je sve zbunio u Kajseriju.
Pogotovu, nas mlađe.
Izgleda da je bio u pravu, bar prema onome što smo videli protiv Australije, u duelu za koji je selektor Dušan Ivković rekao da je bio "prvi, pravi takmičarski posle onog sa Nemcima".
To je bila ona Srbija iz Poljske 2009. godine. Ni tamo nismo "drali" protivnike, ali smo dobijali na srce. Na timski duh... Oni kojima nije išlo, povukli su se u drugi plan i igrali za one koji su u tom trenutku imali više samopouzdanja, čiji su dlanovi bili vreli, a srca hladna.
Ta vrlina našeg tima posebno mi se dopada. Od sreće je blistao i Ivan Paunić, koji nije ni ušao u igru, kao i Milenko Tepić, kojem ništa nije išlo od ruke, pa ga je selektor povukao na klupu u nastavku.
A, nikome nije bilo svejedno u sredu.
Znali smo svi, pa i igrači, da bi poraz od Australije mogao da znači duel osmine finala sa Amerikancima.
"Bili smo pod pritiskom pred ovu utakmicu", rekao mi je Nemanja Bjelica posle utakmice, u kojoj smo izborili rezultatski ubedljivu, ali nimalo laku pobedu.
Ta Amerika lebdela nam je nad glavama još od kada smo izgubili od Nemačke... Sama činjenica da su igrači listom pričali o tome da bi trebalo izbeći "Drim tim" u osmini finala, govorio nam je da ni oni sami nisu ubeđeni da će dobiti obe utakmice. I Australiju i Argentinu.
Da si bili sigurni da dobijaju, Amerikance svakako ne bi ni pominjali.
To se prenelo nas nas, "koji kreiramo javno mnjenje", a logično i na vas, koji ste hiljadu i kusur kilometara daleko od Kajserija i koji Svetsko prvenstvo dobrim delom posmatrate kroz naše oči, uši i prste.
Ali, večeras je već sve lepše.
Ne samo zato što smo dobili jako bitan meč, već zbog načina na koji smo ga dobili. Zbog broja opcija koje, od povratka Teodosića i Krstića, imamo u napadu. Zbog dodatne energije koju Perović može da uloži u duele sa protivničkim mišićima, jer zna da na klupi u tom trenutku ima NBA kolegu, spremnog da utrči na teren i "pokida".
Za sada, daleko je Amerika i to je u ovom smislu dobro. A, osmina finala je tu, odmah posle utakmice sa "gaučosima".
Citiraću Krstića:
"Amerikanci su impresivni, a ovo ostalo, možemo da dobijemo. Pa i te Špance, pravo da ti kažem..."
Sve se trudim da izbegnem narednih nekoliko redova, ali mi ne ide.
Mnogo me je iznervirao Portorikanac Hoze Anibal Karion večeras. Mada, pre bi trebalo da budem ljut na FIBA što sebi to dopušta, no dobro.
Taj Karion je bio prva zvezda utakmice u kojoj su igrali Teodosić, Marić, Krstić, Andersen, Veličković, Nilsen, Perović, Mils... Ne iz zle namere, nego čistog neznanja i možda malo egoizma, u više navrata stavio je sebe u prvi plan i kvario nešto divno.
Neću ulaziti u to koga je više oštetio. Generalno, najviše je oštetio košarku, kao igru koji svi volimo. Te faul u napadu ovde, pa onda tamo tri sekunde, a ovde nema faula za "sekiru", pa tamo ima za ništa, da bi bile ravne časti...
Poštujem stav FIBA (a, isto mislim i za FIFA), da sport treba da bude zastupljen na svim meridijanima i da ga treba globalizovati. Ali, mislim da su sudije suviše važan faktor u ovoj igri, da bi se pravda poveravala u ruke onima koji nisu sposobni da se sa tom odgovornošću izbore.
Igrači treniraju ceo život, kada su bili mali, naučeni su da ih samo odricanja i upornost vode ka nečem velikom, a Svetsko prvenstvo je mnogo veliko. Velika većina košarkaša NIKADA ne dođe na Mundobasket, neki dođu jednom u karijeri i onda se pojavi neki tip, kao što je Karion, koji privatno ima stomatološku ordinaciju ili radi kao vozač tramvaja i - upropasti sve ono zbog čega neko živi.
To se nije dogodilo ove srede u Kajseriju, ali je njegovo suđenje i ponašanje podstaklo bojazan da bi moglo da se dogodi u osmini finala, četvrtfinalu, polufinalu, finalu...
Ako na Svetskom prvenstvu igraju samo najbolji košarkaši, onda FIBA mora da im obezbedi SAMO najbolje sudije. Makar svi arbitri bili iz kruga onih koji sude NBA i Evroligu.
A, globalizacija?
Pa, neka se ona ogleda u vidu podele posla u nekim manje odgovornim rolama.
(Izveštač MONDA iz Turske Nikola Janković, foto: AP, Guliver/Getty Images)