Poznati pozorišni, filmski i TV glumac Rade Marković umro je u 89. godini. Vreme i mesto sahrane naknadno će biti objavljeni.
Marković je umro u Zaboku, u Hrvatskoj.
Rade Marković, rođen 1921. godine u Beogradu, studirao je Tehnički a potom Filozofski fakultet u Beogradu, ali se posvetio glumi, igrajući najpre u amaterskoj grupi na Kolarcu.
U Beogradskom dramskom pozorištu igrao je više od deceniju i po, često u predstavama sa svojom suprugom Oliverom Marković.
Glumio je u blizu 100 filmova od kojih će biti upamćen po ulogama u filmovima:"Uloga moje porodice u svjetskoj revoluciji", "Valter brani Sarajevo", "Specijalno vaspitanje", "Majstori, majstori", "Petrijin venac", "Sabirni centar"...
Posleratne generacije sećaju ga se i kao spikera prvih izdanja "Filmskih novosti", koje su u to vreme bile poseban vid javnog informisanja. Bio je spiker i u mnogim kratkometražnim filmovima.
Marković je režirao dva dokumentarna filma.
Na pozorišnim daskama, gde je ostvario blizu 200 uloga, igrao i posle odlaska u penziju.
Na premijeri pozorišnog komada "Zlatno tele" u Narodnom pozorištu Beograd, na osnovu tekstova Iljfa i Petrova, trebalo je da igra 6. oktobra. Taj komad režira njegov sin, poznati filmski i pozorišni reditelj Goran Marković.
Rade Marković je bio i profesor glume na Akademiji pozorišne umetnosti u Novom Sadu.
Gradonačelnik Beograda Dragan Đilas uputio je saučešće Markovićevoj porodici, ističući da je on bio "bard jugoslovenskog, srpskog, ali pre svega beogradskog glumišta".
Pojavom i šarmom, Rade Marković predstavljao je onaj Beograd i gradski duh kojim se ponosimo, naveo je Đilas u telegramu saučešća.
"Nije teško prisetiti se svih sjajnih rola koje je, tokom duge i plodne karijere, tumačio na osoben i neponovljiv način", kaže se u telegramu.
Različite generacije gledalaca pronalazile su u njegovoj glumi umetničku iskru kakvoj zub vremena ne može da naudi, istakao je Đilas.
"U javnosti nikad nije isticao svoju ličnost, ali je to činilo njegovo delo. Zato će trag koji je iza sebe ostavio ostati urezan u kulturi budućih naraštaja", kaže se u telegramu Đilasa.
(Tanjug/MONDO)
Rade Marković, rođen 1921. godine u Beogradu, studirao je Tehnički a potom Filozofski fakultet u Beogradu, ali se posvetio glumi, igrajući najpre u amaterskoj grupi na Kolarcu.
U Beogradskom dramskom pozorištu igrao je više od deceniju i po, često u predstavama sa svojom suprugom Oliverom Marković.
Glumio je u blizu 100 filmova od kojih će biti upamćen po ulogama u filmovima:"Uloga moje porodice u svjetskoj revoluciji", "Valter brani Sarajevo", "Specijalno vaspitanje", "Majstori, majstori", "Petrijin venac", "Sabirni centar"...
Posleratne generacije sećaju ga se i kao spikera prvih izdanja "Filmskih novosti", koje su u to vreme bile poseban vid javnog informisanja. Bio je spiker i u mnogim kratkometražnim filmovima.
Marković je režirao dva dokumentarna filma.
Na pozorišnim daskama, gde je ostvario blizu 200 uloga, igrao i posle odlaska u penziju.
Na premijeri pozorišnog komada "Zlatno tele" u Narodnom pozorištu Beograd, na osnovu tekstova Iljfa i Petrova, trebalo je da igra 6. oktobra. Taj komad režira njegov sin, poznati filmski i pozorišni reditelj Goran Marković.
Rade Marković je bio i profesor glume na Akademiji pozorišne umetnosti u Novom Sadu.
Gradonačelnik Beograda Dragan Đilas uputio je saučešće Markovićevoj porodici, ističući da je on bio "bard jugoslovenskog, srpskog, ali pre svega beogradskog glumišta".
Pojavom i šarmom, Rade Marković predstavljao je onaj Beograd i gradski duh kojim se ponosimo, naveo je Đilas u telegramu saučešća.
"Nije teško prisetiti se svih sjajnih rola koje je, tokom duge i plodne karijere, tumačio na osoben i neponovljiv način", kaže se u telegramu.
Različite generacije gledalaca pronalazile su u njegovoj glumi umetničku iskru kakvoj zub vremena ne može da naudi, istakao je Đilas.
"U javnosti nikad nije isticao svoju ličnost, ali je to činilo njegovo delo. Zato će trag koji je iza sebe ostavio ostati urezan u kulturi budućih naraštaja", kaže se u telegramu Đilasa.
(Tanjug/MONDO)
