Arena punija nego ikada. Možda zastave bivše Jugoslavije nisu više pod jednim imenom, ali Parni Valjak dokazao je da su neke od njih "i dalje iste boje… i ljubav se ne predaje".
"Dobro veče, Beograde! Jednom smo rekli - nikada više, ali evo nas tu", rekao je Aki Rahimovski, praćen gromoglasnim aplauzom prepune Arene.
Pored osnivača Huseina Hasanefendića Husa, postavu ovog popularnog zagrebačkog benda čine neuništivi pevač, iskusni gitarista Marijan Brkić Brk, Berislav Blažević na klavijaturama i basista Zorislav Preksavec.
Koncert je počeo pesmom "Ljubavna", i nastavio se sa "Zagreb ima isti pozivni", "Zastave"…
Pogledajte fotogaleriju!
Napisali su članovi benda "Hvala Beograde" na plakatima koji najavljuju dodatni koncert, ali se ni oni nisu nadali ovakvoj dobrodošlici nakon više od 20 godina odsustva. Na licu Rahimovskog jasno su se videle burne emocije - iznenađenje, seta, potpuna raspilavljenost… Dovoljno je reći da je vlasnik tako fantastičnog i žestokog glasa na momente bio potpuno zanemeo. Zato je tu bio Beograd, da horski popuni retke trenutke tišine tokom kojih je Rahimovski pustio i pokoju suzu.
"Ova pesma je za našeg anđela, koji nas je napustio pre tri godine", rekao je pevač i pesmu "Jesen u meni" posvetio Tošetu Proeskom, koji je poginuo pre tri godine u saobraćajnoj nesreći. Suze na bini, suze i u publici…
Pevala je Arena pesme "Suzama se vatre ne gase", "U ljubav vjerujem", "Ugasi me", "Prokleta nedelja", "Molitva", "Uhvati ritam", punog srca i sa rukama u vazduhu.
Koncert u kom nije bila toliko bitna lista pesama, koliko količina emocija, trajao je više od tri sata, sa dva bisa i kišom balona.
Za nastup Parnog Valjka svi su po izlasku imali samo pohvale. Gunđanja je ipak bilo, i to na račun obezbeđenja, koje je na ulazu oduzimalo upaljače i druge sitnice, ali i kišobrane, pa se publika bacila u potragu za svojim kišobranima ispred Arene, nadajući se da ih niko nije već izvadio iz barice kiše ili piva i odneo sa sobom.
Ali, teško je da vam bilo šta nakon ovakvog koncerta pokvari raspoloženje.
(MONDO: Tekst - Bojana Zimonjić, foto - Petar Stojanović)