I pored protesta poljskih vernika, nadbiskupija u Beču će predati svoju crkvu u 16. bečkom okrugu Srpskoj pravoslavnoj crkvi.
Rimokatolička parohija Nojlerhenfeld neće biti rasformirana tom odlukom, već će biti spojena susednoj parohiji "Marija Namen", ističe se u saopštenju uz podsećanje da je to bilo tako i do 1939. Dve crkve su, kako se ističe, inače udaljene samo par stotina metara.
Odluka nadbiskupije je "obrazložena i nepromenljiva", podvučeno je uz napomenu da u Beču oko 750.000 rimokatolika ima na raspolaganju 172 crkve, a istovremeno oko 150.000 srpskih pravoslavnih vernika u Beču i okolini imaju samo tri hrama, što je ogroman disbalans.
Pre svega u okruzima u oblastima unutar "Girtla" broj katolika proteklih decenija drastično je opao, a istovremeno postoji mnogo imigranata, od kojih je preko 50 odsto hrišćana, koji su pretežno pravoslavci ili orijentalno pravoslavni hrišćani.
SPC će dobiti crkvu i prostorije Nojlerhenfeld na poklon, bez ikakvih skrivenih protivusluga. U isto vreme, poljski vernici neće biti proterani iz te crkve, već će parhija nastaviti da postoji, iako će njen sveštenik u buduće služiti u susednoj crkvi.
Nadbiskupija je podsetila i na izjave kardinala Kristofa Šenborna koji je naglasio da nijedna katolička crkva neće biti zatvorena niti prodata, već predata istočnim crkvama, sa kojima katolici imaju mnogo zajedničkog.
Nadbiskupija Beč ima takav stav još od 1974. kada je stara crkva u Laincu predata sirijsko-pravoslavnoj crkvi, a kasnije je i Markus-crkva, u neposrednoj blizini sedišta UN, predata koptskoj pravoslavnoj crkvi, kao i kapela u Martinštraseu.
Međutim, poljski vernici, koji se okupljaju u crkvi, koja bi na leto trebalo da bude predata SPC, ne slažu se sa odlukom nadbiskupije i najavljuju demonstracije kako bi njihova crkva ostala rimokatolička.
Poljaci nisu zadovoljni sa odlukom nadbiskupije da se sele u obližnju crkvu "Maria Namen", koja je, kako oni smatraju premala za oko 800 vernika, koji navodno svake nedelje dolaze u crkvu. Oni su saopštili da žele i dalje da se mole u crkvi u kojoj su to i do sada činili.
Poljaci ističu da nisu samo oni pogođeni ovom merom, već da je protiv odluke nadbiskupije i austrijska crkvena opština i predlažu da se Srbima preda crkva "Marija Namen".
Oni podvlače da će održati u subotu pre podne, ispred katedrale "Štefansdom", demonstracije da bi zadržali svoju crkvu.
Poljaci sebe predstavljaju kao "žrtveno jagnje", a u medijima mnogi govore o "verskom ratu" koji je izbio zbog odluke nadbiskupije.
"Mi smo štedeli novac kako bi renovirali oronulu crkvu iznutra. Na naše mise u crkvu dođe 700 ljudi", rekao je portparol poljske katoličke zajednice Marek Krasnovski, koji ne razume odluku nadbiskupije.
On odbacuje i tvrdnju kardinala Šenborna da Poljacima stoje na raspolaganju 12 drugih crkava u kojima se služi misa na poljskom.
"Te crkve su premale. Morali bismo na ulicama da slušamo misu", rekao je Krasnovski.
Predsednik platforme "Mi smo crkva" Hans Peter Hurka kritikuje odluku nadbiskupije i naglašava da se radi o metodi prelaska čekićom preko poljske zajednice.
Na drugoj strani član crkvenog saveta SPC u Beču Nedeljko Bakić ističe da nema reči o verskom ratu.
"Srpski pravoslavni vernici su deo grada i čekali su 50 godina na priliku da dobiju svoju crkvu", rekao je on.
Bakić je obrazložio i stav zašto su odbijeni razgovori sa Poljacima rekavši da je sagovornik SPC - Nadbiskupija.
Austrijski mediji navode da je glavni razlog za odluku o predaji crkve srpskoj pravoslavnoj parohiji finansijske prirode, jer navodno održavanje i renoviranje crkava košta milione evra. Na primer, radovi na renoviranju crkve "Maria am Sige", koja je nuđena SPC, koštaju 11 miliona evra, a zbog nedostatka sredstava obustavljeni su.
(Tanjug)
Odluka nadbiskupije je "obrazložena i nepromenljiva", podvučeno je uz napomenu da u Beču oko 750.000 rimokatolika ima na raspolaganju 172 crkve, a istovremeno oko 150.000 srpskih pravoslavnih vernika u Beču i okolini imaju samo tri hrama, što je ogroman disbalans.
Pre svega u okruzima u oblastima unutar "Girtla" broj katolika proteklih decenija drastično je opao, a istovremeno postoji mnogo imigranata, od kojih je preko 50 odsto hrišćana, koji su pretežno pravoslavci ili orijentalno pravoslavni hrišćani.
SPC će dobiti crkvu i prostorije Nojlerhenfeld na poklon, bez ikakvih skrivenih protivusluga. U isto vreme, poljski vernici neće biti proterani iz te crkve, već će parhija nastaviti da postoji, iako će njen sveštenik u buduće služiti u susednoj crkvi.
Nadbiskupija je podsetila i na izjave kardinala Kristofa Šenborna koji je naglasio da nijedna katolička crkva neće biti zatvorena niti prodata, već predata istočnim crkvama, sa kojima katolici imaju mnogo zajedničkog.
Nadbiskupija Beč ima takav stav još od 1974. kada je stara crkva u Laincu predata sirijsko-pravoslavnoj crkvi, a kasnije je i Markus-crkva, u neposrednoj blizini sedišta UN, predata koptskoj pravoslavnoj crkvi, kao i kapela u Martinštraseu.
Međutim, poljski vernici, koji se okupljaju u crkvi, koja bi na leto trebalo da bude predata SPC, ne slažu se sa odlukom nadbiskupije i najavljuju demonstracije kako bi njihova crkva ostala rimokatolička.
Poljaci nisu zadovoljni sa odlukom nadbiskupije da se sele u obližnju crkvu "Maria Namen", koja je, kako oni smatraju premala za oko 800 vernika, koji navodno svake nedelje dolaze u crkvu. Oni su saopštili da žele i dalje da se mole u crkvi u kojoj su to i do sada činili.
Poljaci ističu da nisu samo oni pogođeni ovom merom, već da je protiv odluke nadbiskupije i austrijska crkvena opština i predlažu da se Srbima preda crkva "Marija Namen".
Oni podvlače da će održati u subotu pre podne, ispred katedrale "Štefansdom", demonstracije da bi zadržali svoju crkvu.
Poljaci sebe predstavljaju kao "žrtveno jagnje", a u medijima mnogi govore o "verskom ratu" koji je izbio zbog odluke nadbiskupije.
"Mi smo štedeli novac kako bi renovirali oronulu crkvu iznutra. Na naše mise u crkvu dođe 700 ljudi", rekao je portparol poljske katoličke zajednice Marek Krasnovski, koji ne razume odluku nadbiskupije.
On odbacuje i tvrdnju kardinala Šenborna da Poljacima stoje na raspolaganju 12 drugih crkava u kojima se služi misa na poljskom.
"Te crkve su premale. Morali bismo na ulicama da slušamo misu", rekao je Krasnovski.
Predsednik platforme "Mi smo crkva" Hans Peter Hurka kritikuje odluku nadbiskupije i naglašava da se radi o metodi prelaska čekićom preko poljske zajednice.
Na drugoj strani član crkvenog saveta SPC u Beču Nedeljko Bakić ističe da nema reči o verskom ratu.
"Srpski pravoslavni vernici su deo grada i čekali su 50 godina na priliku da dobiju svoju crkvu", rekao je on.
Bakić je obrazložio i stav zašto su odbijeni razgovori sa Poljacima rekavši da je sagovornik SPC - Nadbiskupija.
Austrijski mediji navode da je glavni razlog za odluku o predaji crkve srpskoj pravoslavnoj parohiji finansijske prirode, jer navodno održavanje i renoviranje crkava košta milione evra. Na primer, radovi na renoviranju crkve "Maria am Sige", koja je nuđena SPC, koštaju 11 miliona evra, a zbog nedostatka sredstava obustavljeni su.
(Tanjug)
