Bivši čelni čovek Potkomiteta za kidnapovane i nestale osobe Vladimir Božović izjavio je da je Beograd za trgovinu organima na Kosovu saznao pre devet godina.
Međutim, prema rečima Božovića, srpski zvaničnici su nailazili na stalne blokade i opstrukcije UNMIK pravosuđa, koje je vodio Klint Vilijamson, i UNMIK policije.
U izjavi za "Politiku" Božović ističe da je tadašnji Potkomiteta za kidnapovane i nestale osobe Saveznog komiteta za Kosovo i Metohiju tražio saradnju ali da su udarali "u zid ćutanja" međunarodnih aktera na Kosovu.
On kaže da do informacija da je u slučaju kidnapovanih i nestalih osoba sa područja Kosova i Metohije reč i o trgovini ljudskim organima, odnosno da su kidnapovani i nestali Srbi odvođeni u Albaniju, gde su im vađeni organi, nadležni u Beogradu dolaze krajem 2001. godine.
Kako ističe, u tom periodu postoje izjave svedoka o trgovini ljudskim organima, ali je to UNMIK držao u tajnosti od srpske strane, kao strogo poverljivu informaciju.
"Mi smo je nezvanično dobili i na njoj smo insistirali, kao i udruženja nestalih i kidnapovanih", kaže Božović.
Svedočeći na kakve probleme su nailazili u svom radu Božović kaže da su "ostvarili saradnju sa Odeljenjem pravosuđa i ljudskih prava UNMIK-a, na čijem je čelu bio Klint Vilijamson, koji će kasnije postati američki ambasador za ratne zločine, što je veoma važno".
Krajem 2001. godine, kako kaže, dolazi se do prvih informacija o trgovini ljudskim organima, da bi se i cele 2002. godine intenzivno radilo na tome. Božović potencira dobru saradnju sa UNMIK-om u tom periodu, ali...
"Stalno su govorili da nema političke volje da se ti zločini istraže, da se ne može u Albaniju jer UNMIK nema mandat za Albaniju. Onda je u UNMIK došao Hoze Pablo Baraibar, kome se jezik razvezao, a inače nije bio baš toliko otvoren za saradnju sa nama kao što sada priča.
I mi tada nailazimo na stalne blokade i opstrukcije i UNMIK pravosuđa, koje vodi Vilijamson, i UNMIK policije", kaže Božović.
"Stalno intenziviramo rad, tražimo saradnju, uspostavljamo timove, potpisujemo protokole, svakih 15 dana radne grupe se sastaju u Beogradu, Prištini, Kosovskoj Mitrovici, Kuršumliji. Tu postavljamo i pitanje trgovine ljudskim organima. Ali stalno je tu taj neki zid", priča Vladimir Božović.
O tome šta je od nalaza sa terena, svedočenja i materijalnih dokaza posedovala u to vreme naša strana, kako navodi Božović za "Politiku", znaju u MUP-u.
(Tanjug)
U izjavi za "Politiku" Božović ističe da je tadašnji Potkomiteta za kidnapovane i nestale osobe Saveznog komiteta za Kosovo i Metohiju tražio saradnju ali da su udarali "u zid ćutanja" međunarodnih aktera na Kosovu.
On kaže da do informacija da je u slučaju kidnapovanih i nestalih osoba sa područja Kosova i Metohije reč i o trgovini ljudskim organima, odnosno da su kidnapovani i nestali Srbi odvođeni u Albaniju, gde su im vađeni organi, nadležni u Beogradu dolaze krajem 2001. godine.
Kako ističe, u tom periodu postoje izjave svedoka o trgovini ljudskim organima, ali je to UNMIK držao u tajnosti od srpske strane, kao strogo poverljivu informaciju.
"Mi smo je nezvanično dobili i na njoj smo insistirali, kao i udruženja nestalih i kidnapovanih", kaže Božović.
Svedočeći na kakve probleme su nailazili u svom radu Božović kaže da su "ostvarili saradnju sa Odeljenjem pravosuđa i ljudskih prava UNMIK-a, na čijem je čelu bio Klint Vilijamson, koji će kasnije postati američki ambasador za ratne zločine, što je veoma važno".
Krajem 2001. godine, kako kaže, dolazi se do prvih informacija o trgovini ljudskim organima, da bi se i cele 2002. godine intenzivno radilo na tome. Božović potencira dobru saradnju sa UNMIK-om u tom periodu, ali...
"Stalno su govorili da nema političke volje da se ti zločini istraže, da se ne može u Albaniju jer UNMIK nema mandat za Albaniju. Onda je u UNMIK došao Hoze Pablo Baraibar, kome se jezik razvezao, a inače nije bio baš toliko otvoren za saradnju sa nama kao što sada priča.
I mi tada nailazimo na stalne blokade i opstrukcije i UNMIK pravosuđa, koje vodi Vilijamson, i UNMIK policije", kaže Božović.
"Stalno intenziviramo rad, tražimo saradnju, uspostavljamo timove, potpisujemo protokole, svakih 15 dana radne grupe se sastaju u Beogradu, Prištini, Kosovskoj Mitrovici, Kuršumliji. Tu postavljamo i pitanje trgovine ljudskim organima. Ali stalno je tu taj neki zid", priča Vladimir Božović.
O tome šta je od nalaza sa terena, svedočenja i materijalnih dokaza posedovala u to vreme naša strana, kako navodi Božović za "Politiku", znaju u MUP-u.
(Tanjug)
