U upoređivanju učenika širom sveta najbolji su bili Kinezi. Učenici iz Šangaja su, prema PISA testu, najbolji, a oni iz Hongkonga su četvrti na svetu. Koja je tajna kineskog uspeha? Strogo vaspitanje?
Po mišljenju Amija Čua, to zadržavanje tradicionalnih vrednosti i vaspitanja je vrlo pozitivno: upravo tu je tajna uspeha kako kineskih učenika u poređenju sa njihovim vršnjacima na Zapadu, tako i uopšte Kine u današnjem svetu. Zapad u konkurenciji s Kinom gubi već u vrtiću, smatra autorka knjige "Borbeni poklič majke-tigrice".
Ami Čua pripada drugoj generaciji kineskih doseljenika u Sjedinjene Američke Države. Rođena je u Ilinoisu, a nakon studija prava počinje uspešnu karijeru. Trenutno je profesorka na prestižnom Univerzitetu Jejl.
Pažnju javnosti privukla je više nego provokativnom tezom da deca samo s kineskim metodama vaspitavanja imaju šansu za uspeh. Gledište da prema dečijim ispadima ne treba biti tolerantan i da treba "trenirati strogoću", izazvalo je žestoke diskusije na Zapadu, piše "Dojče vele".
Ami Čua u svojoj knjizi opisuje svoje stroge metode. Ona svojim dvema ćerkama zabranjuje skoro sve što je za većinu druge dece i roditelja na Zapadu potpuno normalno: igrice na kompjuteru, da prespavaju kod drugarica, da igraju u školskoj pozorišnoj predstavi. Jednom je Čua zapretila svojoj ćerki da će joj spaliti plišanog medvedića ako ne bude savršeno odsvirala partituru na klaviru. Posle toga više nije bilo grešaka u sviranju.
Li Junje, 64-godišnji penzionisani nastavnik engleskog jezika i zvezda kineske državne obrazovne televizije, smatra da stroge obrazovne metode odgovaraju realnosti kineskog društva: "Kina ima tako mnogo stanovnika, konkurencija je vrlo velika. Odabir najboljih se obično obavlja testovima. Zbog toga učenici moraju veoma mnogo učiti, tu se po pravilu ne radi o kreativnosti već o mukotrpnom radu.“
Upravo tu je, međutim, i osnovni problem ove takozvane "kineske metode". U uporednoj PISA studiji o znanju učenika širom sveta, kineska deca su postigla odlične rezultate, pre svega na polju matematike, prirodnih nauka te čitanja i razumevanja tekstova.
Ali, cena je vrlo visoka: ta deca ne samo da su često uskraćena za svoje detinjstvo, već i za maštovitost, originalnost. Njima je vrlo teško da pronalaze nova, kreativna rešenja postavljenih problema, a istovremeno vrlo nerado samostalno donose odluke.
Po mišljenju Ingrid Gogolin, profesorke pedagogije na Univerzitetu u Hamburgu, razlog za to treba tražiti ne samo u razlikama školskih sistema, već i u načinu vaspitanja. "Iako se ne može govoriti o jedinstvenom načinu na koji roditelji odgajaju decu na Zapadu, postoji osnovna saglasnost", smatra Gogolin.
"Na Zapadu prevladava uverenje da deca treba da se razvijaju samostalno i da se vremenom treba da se odvoje od svojih roditelja.“
Prema mišljenju Ami Čue, upravo je to razlog što vaspitne metode u SAD nisu uspele. "Roditelji dopuštaju svojoj deci previše slobode", kritikuje Čua.
Nasuprot tome, kineski odgoj deci već od ranog detinjstva stavlja pred oči jasne ciljeve. "Stroge vaspitne metode otklanjaju nesigurnost, a deca postaju samouverena", tvrdi Čua. Prema njenom mišljenju, činjenica da su prošle godine po prvi put u međunarodnoj PISA studiji učestvovala i deca iz Šangaja i osvojila prvo mesto, potvrđuje njenu teoriju.
Ali Ami Čua ipak ne želi da nameće svoj recept drugima. U jednom intervjuu ona je rekla da su je čitaoci pogrešno shvatili, jer ona nikog nije htela da podučava. Njena knjiga nije priručnik za dobro vaspitanje. Ona je samo htela svoje iskustvo majke podeli slobodno s drugim majkama i podstakne ih da razmisle o zapadnim metodama odgoja.
(MONDO)