• Izdanje: Potvrdi
IMATE PRIČU? Javite nam se.

IMATE PRIČU? Javite nam se.

IMATE PRIČU? Javite nam se.

Ubacite video ili foto

Možete da ubacite do 3 fotografije ili videa. Ne sme biti više od 25 MB.

Poruka uspešno poslata

Hvala što ste poslali vest.

Dodatno
Izdanje: Potvrdi

Ukucajte željeni termin u pretragu i pritisnite ENTER

Da li i vi volite boks?

Možda zvuči čudno, ali mnogo volim boks. Onaj pravi, elegantni, pametni, čiji cilj nije “šibanje” protivnika već nadmudrivanje, najbolje opisano rečima Mohameda Alija “lebdi poput leptira, ubada poput pčele.”

SVETLA SE NIKADA NE GASE

I kao u svakoj pravoj ljubavi, ne propuštam ništa što ima veze sa boksom. Na prvom mestu je, uvek, legendarni dokumentarac "Kad smo bili kraljevi" Leona Gasta o nezaboravnoj borbi između Najvećeg i Džordža Formana u Zairu 1974, ali je puno i pratilaca, od “Rokija” i “Pobesnelog bika”, preko “Šampiona” koji je proslavio Kirka Daglasa i “Grada izobilja”, zanemarenog remek-dela Džona Hjustona. Hamfri Bogart se poslednji put pojavio na velikom ekranu u “Teškom padu”, priči o večno prisutnim nameštaljkama mečeva, a Pol Njumen i Stiv Mekvin skoro pa debitovali u “Neko me voli tamo gore”, biografiji nezaustavljivog Rokija Grazijana.

Površni boks smatraju “najmuškijim” od svih sportova, valjda zato što se dvojica muškaraca biju u ringu, dok ostali, netalentovani i nejaki za klinč, navijaju sa strane. Greška. Boks je mnogo više od toga, goloruka borba sa protivnikom, bez pomoći, ogoljena na najosnovnije: izdržljivost, odlučnost i srčanost. Sa bokserima se lako identifikujemo jer svi smo, bar jednom u životu, bili na dnu, bez podrške, u borbi protiv većeg, jačeg, povlašćenijeg. I svi, ipak, verujemo da je moguće pobediti Golijata.

Boksu nisu odoleli ni Ernest Hemingvej, ni Norman Majler, da ne pominjem baš Aristotela i Homera. Ovaj prvi ne samo što je napisao najlepšu priču o boksu (“Pedeset soma” u, danas bi rekli, mačo zbirci pripovedaka “Muškarci bez žena”) nego se u Parizu 1920-tih predstavljao kao profesionalni bokser iz Čikaga i, čak, pobedio u više borbi. Majler, čija je “Borba” o gorepomenutom meču između Alija i Formana postala Biblija modernog pisanja, nije odustajao od obilazaka ringova ni u dubokoj starosti.

Televizija se, naravno, priključila boksomaniji od svojih prvih dana. Idealan spektakl za male ekrane, bez obzira da li se radi o skupo plaćenim mečevima ogromne gledanosti ili još uvek amaterskim prvenstvima. Ali nekako su producenti i pisci propustili da izrabe sve mogućnosti koje bi serija o boksu mogla da donese. Možda je i bolje što je tako, jer je, posle dugo čekanja, snimljena “ona prava.”

Bez previše bombastičnih najava već uz pametno isplaniranu promociju, sve poštovanija TV stanica FX (Vesele sedamdesete, Prljava značka, Sinovi anarhije i Lui, između ostalih) predstavila je početkom godine Lights Out, pravu, veliku i uzbudljivu seriju o svetu boksa. Iz pera relativno nepoznatog Džastina Zakama i u produkciji Vorena Lajta (Na terapiji) stiže priča o Patriku “Lajts” Liriju, šampionu teške kategorije koji napušta ring posle kontroverzne borbe sa Ričardom Rejnoldsom. Pet godina kasnije, Liri naizgled uživa u mirnom životu sa ženom i tri ćerke u Nju Džersiju, provodeći vreme u porodičnoj bokserskoj teretani koju je kupio ocu i ne brinući o zarađenom novcu koji je poverio bratu. Međutim, novca više nema, dugovi su sve veći, posledice bokserske karijere sve prisutnije. Pred Lirijem je samo nekoliko mogućnosti.

Liri je verovatno uloga života Holta Mekalanija, koga se uporni verovatno sećaju kao detektiva Džona Hejgena iz CSI Majamija. Mekalani se i privatno okušao kao bokser, što je više nego očigledno, a u ulogu je utkao i iskustva i iskušenja nekog ko je prošao sito i rešeto i sada pokušava da se snađe u okolnostima za koje je mislio da su ostale u davnoj prošlosti. Svakako idealan izbor za ulogu Lirijevog oca, iskusnog bokserskog trenera koji je teško prihvatio sinovljevu penziju, Stejsi Kič svakim gestom i mimikom podseća na rolu istrošenog borca u Hjustonovom filmu pre skoro trideset godina. Ne treba zaboraviti ni odličnog Pabla Šibera (Žica) kao Lirijevog brata Džonija, neuspešnog biznismena koji se ne obazire na skrupule da bi porodicu, ali i sebe, izvukao iz propasti.

Kako vreme odmiče, epizode su sve bolje. Na sreću, bar za prvu sezonu, serija ne zavisi od gledanosti – cela je već snimljena. A gong koji označava kraj svake epizode, baš kao i u ringu, ostavlja nadu za povratak šampiona, za pobedu gubitnika i u ringu, i u životu. Baš kao i u pravom boksu, koju će god mogućnost Liri odabrati, ona će gledaoca ubosti poput žaoke pčele. I zato, kad (za sada) nema kvalitetnih mečeva teškaša, gledajte Lajtsa Lirija i budite uz njega.


Komentari 3

Komentar je uspešno poslat.

Vaš komentar je prosleđen moderatorskom timu i biće vidljiv nakon odobrenja.

Slanje komentara nije uspelo.

Nevalidna CAPTCHA

Ljiljana

Pre neko vece sam gledala dokumentarac o mecevima ali i ljudskim odnosima M. Alija i Dž. Frejzera. Fantasticna prica o 3 medjusobna meca i o onome sto je prethodilo njima i o onome sto se dogadjalo nakon njih! Odlicna prica!

lale

a ni ovaj bokserski film, fighter, uopste nije los.

Omar

Stvarno jedna od boljih serija koje su aktuelne ove sezone. Svaka cast za tekst.

Najnovije

Kolumnisti