Sindikat nemačkih fudbalera (VdV) alarmirao je javnost aktuelnim podacima o osiguravanju egzistencije igrača, prema kojima svaki četvrti profesionalac na kraju karijere bankrotira ili je prezadužen.
"Između 20 i 25 posto svih profesionalaca nakon fudbalske karijere ili je prezaduženo ili je bez prebijene pare", izjavio je Baranovski za agenciju SID.
Kako je naveo, njihova egzistencija zavisi od pomoći države, odnosno socijalne pomoći ili supruga, naravno ukoliko one uopšte rade.
"Zato mi našim članovima preporučujemo da ne kupuju skupe automobile, već da ulažu u obrazovanje. Kad-tad dođe 'dan X', a svako zna da na fudbalskom terenu samo jedan jedini prekršaj može značiti dolazak tog dana", govorio je Baranovski o mogućnosti da teška povreda u tren oka prekine karijeru vrhunskih fudbalera i dovede u pitanje njihovu egzistenciju.
Po informacijama Udruženja profesionalnih fudbalera, samo je oko deset posto nemačkih vrhunskih igrača tokom karijere zaradilo toliko novca da ne mora da brine za "stare dane".
Razlike u primanjima u nemačkom profesionalnom fudbalu su drastične, pošto je "profesionalac" svaki igrač koji ima ugovor s nekim klubom iz prve, druge ili treće lige, a klubovi po pravilu ne objavljuju primanja igrača.
Poznato je, međutim, da u nižim ligama, gde ne nastupaju profesionalci, mnogi igrači mesečno dobijaju maksimalno 400 evra i to pod uslovom da su klubovima neprekidno na raspolaganju.
"Kako to može da funkcioniše?", pita se Baranovski aludirajući na jednostavnu činjenicu da ti fudbaleri moraju da zarede za život "van fudbalskih voda".
"To je na prvi pogled mnogo novca, koji je najveći krivac zbog čega igrači počnu da žive na 'visokoj nozi' i ne štede za vreme nakon profesionalne karijere. Još jedan razlog za nebrigu jeto što imaju loše savetnike. Novac razbacuju investirajući ga preko sumnjivih finansijskih savetnika, a mnogi jednostavno ne brinu dovoljno o tome", objasnio je Baranovski, dodajući da su čest problem i roditelji igrača.
"Klubovi umeju da im prodaju iluzije koje nije moguće ispuniti. Pogotovo mladi roditelji veruju da će baš njihovo dete jednog dana postati superzvezda. A takvih je, ustvari, samo nekoliko", ističe Baranovski.
Sindikat nemačkih igrača opominje da nije pametno sve karte u karijeri staviti isključivo na fudbal. Potreban je i "plan B", pre svega dobro obrazovanje, kako bi u slučaju potrebe egzistencija mogla biti osigurana i na radnom mestu koje nema veze sa fudbalom.
Minhenski Bajern je jedan od boljih primera za takvu praksu, jer se oduvek brinuo oko svojih bivših zvezda. Bajern sarađuje sa jednom poznatom gimnazijom, koja se nalazi u blizini kluba, u kojoj je, između ostalih, maturirao i nekadašnji golman tog kluba Mihael Rensing, sada član Kelna.
"Kod nas je najvažnija škola, pa tek onda fudbal", tvrdi Horst Šmidbauer, koordinator gimnazije za saradnju s vrhunskim sportistima i dodaje: "Život nakon fudbala je duži nego sama fudbalska karijera!"
(Tanjug, ilustracija: Guliver/Getty images)