Neverovatno zvuči podatak da stranac u Beogradu nijednom za šest meseci nije okusio čari noćnog života. Kamara je takav - misli samo na fudbal.
Međutim, Medo nije igrao u poslednjoj proveri crno-belih u Antaliji, protiv Slavije, zbog problema sa skočnim zglobom, koji ga muči već duže vreme.
Kamara je prošlog leta stigao iz Helsinkija i potpisao trogodišnji ugovor sa Partizanom. Miran i tih, ničim van terena ne privlači pažnju. Život je posvetio fudbalu.
"Prilično je normalan, dobar život u Srbiji. U glavnom, sve mi se svodi na fudbal", počeo je priču skromni 23-godišnji vezista.
O čarima beogradskog noćnog života ne zna ništa.
"Nisam izlazio. Jednom sam samo izašao sa Pjerom (Bojom), ali nismo išli u noćni klub, već u kafić, na piće".
Slobodno vreme u Beogradu provodi...
"Odem do Delta sitija, vratim se kući, gledam televiziju - ili fudbal ili filmove".
Srpski jezik još nije savladao.
"Znam tek nekoliko reči. Na primer, umem da kažem 'dobro jutro".
Pjer Boja mu je bio najbolji drug u Partizanu, a kada je Kamerunac otišao, Medo se zbližio sa Džozefom Kizitom.
"Nije da nisam u dobrim odnosima sa ostalim saigračima, ali Kizito je, do dolaska Teiga i Adije, bio jedini tamnoputi igrač i sa njim najlakše komuniciram, jer ne znam dobro srpski jezik".
Kada su u Antaliju stigli reprezentativci Gane, upravo su im Kamara i Kizito prvi prišli na "čašicu" razgovora.
"Dobri su igrači, doneli su novi kvalitet, svaki od njih je doneo nešto novo, vremenom će biti sve bolji".
U FINSKOJ JE HLADNO, ALI STANDARD
"U Srbiji su tereni veliki problem. Mnogo je loših, na kojima ne možemo da igramo. U Finskoj je infrastruktura mnogo bolja, ali je Fincima problem mentalitet. Nisu dovoljno agresivni".
Za svakog Afrikanca u Evropi naročito su važni vremenski uslovi. Teško se navikavaju na zimu.
"Uuu... U Finskoj je mnogo hladno. Sada je hladno i u Srbiji, ali je bolje nego u Finskoj. Mada, voleo bih da je i ovde toplije".
Kamara se crno-belima preporučio igrama u Helsinkiju, koji je Partizan eliminisao u kvalifikacijama za Ligu šampiona. Preselio se u Humsku 1 i zaigrao na velikoj pozornici.
"Igranje u Ligi šampiona je bilo divno iskustvo. Verujem da ćemo imati još prilika i da će biti drugačije, da ćemo biti uspešniji. U svakom slučaju, svi smo jači za to iskustvo".
Strancima, po pravilu, Partizan služi kao odskočna daska za let u jače klubove i lige.
"Fudbalski svet je takav, nikad se ne zna gde ćete stići. Kao i svaki igrač, voleo bih da jednog dana odem u jaču ligu", rekao je Medo i dodao:
"Da mogu da biram, izabrao bih Englesku, lakše bih se uklopio zbog jezika".
Voli da gleda brz i jednostavan fudbal, kakav igraju Arsenal i Barselona.
"Arsenal volim jer uvek ima mlade igrače i ima odličnog trenera. Naravno, ima li ko da ne voli da gleda Barsu?!"
U SIJERA LEONEU SE SADA NORMALNO ŽIVI
Kamara je izgubio roditelje tokom građanskog rata u Sijera Leoneu 90-ih godina prošlog veka. Zemlju je napustio 2003. i dobio azil u Finskoj.
O teškom periodu života ne želi da priča.
"U decembru sam bio u mojoj zemlji", kaže Medo.
"Sada je tamo dobro. Situacija se smirila posle rata", završio je priču Mohamed Kamara.
(R.J. - MONDO, foto MONDO, Partizan.rs, MN Press)