Nema onoga ko dođe u Beograd, a da ga ne pošaljete na Kalemegdan. Beogradska tvrđava svima nam je zanimljiva jer krije mnogo tajni.
Kada okrenete leđa spomeniku Pobednika videćete i tri brežuljka, koja nisu postojala pre 65 godina. Ispod toga naivno su sakrivena tri vojna bunkera za protivavionske topove u slučaju napada Crvene armije.
Iako su arheolozi, upoređujući stare fotografije, naslutili šta bi na tom mestu moglo da se nalazi, bunkeri su bili stroga tajna sve dok je postojala JNA.
Pre nekoliko godina su arheolozi pronašli ulaz u jedan od bunkera, kažu - odao ga je (fiktivni) šaht za telefon. Unutra su zatekli čiste zidove, podmazana čelična vrata, četiri azbestna rezervoara do pola napunjena čistom vodom, dve sobice sa po dva gvozdena kreveta na sprat i vratima koja se hermetički zatvaraju, odličnu ventilaciju... Oružja naravno nije bilo, jer je predviđeno da se ono sklopi unutra za 24 sata.
Kada su reporteri MONDA ušli u taj bunker zajedno sa arheologom Markom Popovićem, koji je upravo radio na ovom istraživanju, zatekli su isto to, ali samo još i rasvetu unutra.
"Kada bismo danas imali prilike da bunker uredimo razgradili bi se otvori zazidani opekom. Ceo bunker bi dobio svoj puni smisao. Mi smo imali ideju u dogovoru sa Vojnim muzejom da postavimo protivavionska oruđa na položaje na kojima su predviđena da stoje, što bi bilo sve veoma atraktivno za posetioce. Nažalost za sve to treba novca, a grad Beograd za to nema para, a možda ni volje", rekao nam je dr Marko Popović.
"Postoji na Beogradskoj tvrđavi dosta skrivenih prostora, koji su retki, a koji bi mogli da se pretvore u muzeje. Građani pokazuju interesovanje za njih. Međutim, to se sve mora da se organizuje, treba prostor da se uredi. Treba da se ulaže u Beogradsku tvrđavu da bi ona od sebe dala neki rezultat, a to na žalost još uvek nismo u mogućnosti. Kako stvari stoje, nećemo ni u bliskoj budućnosti", dodaje naučni savetnik Arheološkog instituta.
Iako su arheolozi, upoređujući stare fotografije, naslutili šta bi na tom mestu moglo da se nalazi, bunkeri su bili stroga tajna sve dok je postojala JNA.
Pre nekoliko godina su arheolozi pronašli ulaz u jedan od bunkera, kažu - odao ga je (fiktivni) šaht za telefon. Unutra su zatekli čiste zidove, podmazana čelična vrata, četiri azbestna rezervoara do pola napunjena čistom vodom, dve sobice sa po dva gvozdena kreveta na sprat i vratima koja se hermetički zatvaraju, odličnu ventilaciju... Oružja naravno nije bilo, jer je predviđeno da se ono sklopi unutra za 24 sata.
Kada su reporteri MONDA ušli u taj bunker zajedno sa arheologom Markom Popovićem, koji je upravo radio na ovom istraživanju, zatekli su isto to, ali samo još i rasvetu unutra.
"Kada bismo danas imali prilike da bunker uredimo razgradili bi se otvori zazidani opekom. Ceo bunker bi dobio svoj puni smisao. Mi smo imali ideju u dogovoru sa Vojnim muzejom da postavimo protivavionska oruđa na položaje na kojima su predviđena da stoje, što bi bilo sve veoma atraktivno za posetioce. Nažalost za sve to treba novca, a grad Beograd za to nema para, a možda ni volje", rekao nam je dr Marko Popović.
"Postoji na Beogradskoj tvrđavi dosta skrivenih prostora, koji su retki, a koji bi mogli da se pretvore u muzeje. Građani pokazuju interesovanje za njih. Međutim, to se sve mora da se organizuje, treba prostor da se uredi. Treba da se ulaže u Beogradsku tvrđavu da bi ona od sebe dala neki rezultat, a to na žalost još uvek nismo u mogućnosti. Kako stvari stoje, nećemo ni u bliskoj budućnosti", dodaje naučni savetnik Arheološkog instituta.
Iako je Beogradska tvrđava od 1946. pod zaštitom države građenjem volnih bunkera su načinjene velike štete.
"Oba bunkera su urađena na prostorima gde su se nalazile srednjovekovne fortifikacije. Bunker iza Pobednika je legao tačno iza ostataka prvobitne kule Nebojša. To je glavna kula beogradskog zamka iz doba despota Stefana Lazarevića. Njeni ostaci postojali su sve do 1949. godine. Nažalost do tada nisu bili istraživani. Prilikom građenja bunkera, prema rečima oficira koji su bili očevici, oni su naišli na ogromne zidne mase preko četiri metra debele i pošto su im smetale miniranjem su najveći deo srušili da bi bunker mogao da legne na položaj kako je projektovan", ispričao nam je naučni savetnik Arheološkog instituta dr Marko Popović.
"Drugi bunker je srušio ostatke srednjovekovne ugaone kule koja se tu nalazila i koja je bila u strukturi bedema sa kraja XVII veka. Znači, bila je većim delom i sačuvana jedino što je bila pod zemljanim nasipom, pod novim bedemom. Nažalost to je cena izgradnje fortifikacija. Ovde se dve hiljade godina rušilo i gradilo, tako da je ovo bio samo poslednji čin jedne višemilenijumske drame".
(A. Petrovski - MONDO)