"Sve ovo me podseća na izuzetno kompleksnu virtuelnu video igricu, u kojoj se ceo život uči tehnika i onda imamo paradoks, da kada igrač fenomenalno savlada i usavrši tehniku i postane pshiloški i emotivno stabilan, mora da okonča karijeru", kaže legendarni odbojkaš Vladimir Vanja Grbić.
"Kao bivšem odbojkašu veliki ponos i čast predstavlja mi činjenica da smo naslednicima preneli ono što je bila naša osnovna iluzija - zaljubljenost u sport, čast da igramo za reprezentaciju, za naš narod. To je linija koja drži i njih. Siguran da takvim pristupom vrhunska medalja ne može da izostane. Samo je pitanje trenutka kada će se to desit jer je za to potrebna i sreća", rekao je Grbić, uz konstataciju da bi bilo sjajno da to bude već u Londonu.
On je podsetio da je i njegova generacija imala veoma sličan put do vrha.
"Počeli smo sa bronzanim i srebrnim medaljama jer smo imali nesreću da u tom trenutku Holandija i Italija budu apsolutno neprikosnopvene. Ali, velikim radom smo im se polako približavali i kada je to bilo najpotrebnije, u Sidneju, desila se eksplozija entuzijazma i želje da se dokažemo. Osim toga olimpijsko zlato ne osvaja onaj ko je najbolji, nego onaj ko najviše želi. To je pravi pristup ukoliko nečim želite da se bavite vrhunski i linija koja te razdvaja od prosečnih", objasnio je Grbić.
Grbić, koji trenutno obavlja funkciju potpredsednika Odbojkaškog saveza Srbije (OSS) oprostio se od reprezentacije 2006. godine.
"Ja bih voleo da dok sam živ igram za reprezentaciju, ali tada sam smatrao da je vreme da završim ciklus i prepustim mesto mlađima. Žao mi je što nisam odigrao nijedan meč za Srbiju, jer sam reprezentativnu karijeru prekinuo kada je poslednji put svirana himna 'Hej Sloveni'. Ali, nisam tu bitan ja, jer kad voliš svoju zemlju i želiš joj najbolje, onda gledaš ono što je najbolje za reprezentaciju, a ne ono što je tvoja želja".
Na pitanje da li mu nedostaju utakmice Grbić je dao veoma zanimljiv odgovor.
"Sve ovo me podseća na izuzetno kompleksnu virtuelnu video igricu, u kojoj se ceo život uči tehnika i onda imamo paradoks, da kada igrač fenomenalno savlada i usavrši tehniku i postane pshiloški i emotivno stabilan, mora da okonča karijeru. Odbojka je sport koji uključuje celo vaše telo, vaš um i igrate se ceo život. Naravno da bih voleo da mogu opet da igram, jer, iskreno, tada sam bio najbezbrižniji. Bez obzira na svakodnevne treninge, to je ubedljivo najlepši period moje karijere"
Stariji Grbić priznao je da pretenduje da napreduje kada je u pitanju njegova pozicija u OSS, kao i da se tu kao i u privatnom životu, vodi iskustvom iz igračkih dana.
"Dugoročni ciljevi jesu dobra stvar, ali rešavanje svakodnevnih situacija, u smislu realizacije stvari i posvećivanja njima, ne vraćajući se rezultatima koje smo imali, nego onim rezultatima koji treba da dođu, je način na koji se rešavaju problemi".
Najpoznatiji ribolovac među sportistima istakao je da mu je veoma žao što nema dovoljno slobodnog vremena za uživanje u prirodi.
"Meni je ribolov i druženje sa prirodom povratak u detinjstvo. To mi je pozitivan ventil, gde ostavljam negativnu energiju. I svoju decu savetujem da se prema prirodi i ribolovu odnose na pravi način. Izuzetno vole kada odemo negde na vodu, obožavaju životinje, a ja ih učim da uvek kada uhvate ribicu, da je vrate nazad u vodu i daju joj drugu šansu", zaključio je Grbić.
(Tanjug/MONDO, foto: MN Press)