Kad neki fudbaler odigra sto utakmica za nacionalni tim to je onda za svaku pohvalu. A ovo nije neki fudbaler: ovo je naš Dejan Stanković!
U utorak, 6.septembra 2011. godine, Srbija igra važan duel u kvalifikacija za Evropsko prvenstvo naredne godine u Poljskoj i Ukrajini. Na tom meču, Dejan Stanković će proslaviti "stotku" - 100. utakmicu za nacionalni tim!
"Sećam se debi utakmice kao da je juče bila...Svaki detalj mi je u glavi. Igrali smo protiv Južne Koreje, ja klinac, a pored mene Piksi, Dejo, Miha, Juga...Posrećilo mi se da dam dva gola. Pre meča prišao mi je Petko (Ilija Petković), tada pomoćnik selektora Santrača i rekao mi: 'Mali, nemoj da brineš, svaki debitant ima svoj trenutak. Sada je na tebe red'. I bio je u pravu", rekao je Stanković listu "Sport", prisećajući se prvih fudbalskih koraka u najvažnijem dresu.
"U oktobru 2008. godine, pred početak kvalifikacija za SP protiv Litvanije u Beogradu, iz ruku predsednika Karadžića dobio sam Dijamantsku loptu priznanje koje FSS dodeljuje onima koji su odigrali 75 i više utakmica za reprezentaciju). Pitali su me posle meča, da li je sledeći cilj da preteknem mog brata Savu, koji je odigrao 102 meča...Ne, rekao sam, zaista ne razmišljam o tome, ne jurim rekorde. Moj cilj tada je bio plasman sa reprezentacijom na SP. Ali, od sudbine ne može da se pobegne, a svakome, naravno i meni, mora da godi činjenica da sam toliko puta obukao najdraži dres", rekao je Stanković.
Taj "istorijski", 102. meč, i "nerešen rezultat" sa Savom Miloševićem može da se dogodi u Sloveniji. A Slovenija za Stankovića ima još jednu dimenziju - iz Slovenije mu je supruga (Ana), a tamo živi njen brat Milenko Aćimović, nekadašnji fudbaler Crvene zvezde, sada sportski direktor Olimpije.
"On je moj drugi brat", kaže Stanković.
Dejan Stanković je jedini fudbaler Srbije koji je učestvovao na tri Svetska prvenstva - u Francuskoj 1998. godine, u Nemačkoj 2006. i u Južnoj Arici 2010. godine.
Počeo je karijeru u Crvenoj zvezdi (igrao za nju od 1995. do 1998. godine), za koju je odigrao 85 utakmica i dao 30 golova, da bi se potom preselio na Apeninsko poluostrvo. Nikada više nije napuštao "čizmu" - bio je najpre u Laciju (1998-2004), a član Intera je punih sedam godina (od 2004. godine). Odigrao je za Inter 209 utakmica i dao 29 golova.
Kakva karijera! Red je da mu se u utorak uveče protiv Farskih Ostrva, na stadionu Partizana (kakva ironija!), oda dužno priznanje za igre u nacionalnom timu. Možda nismo uvek bili srećni i zadovoljni kako je odigrao, ali mora mu se priznati jedna stvar: igrao je uvek srcem!
(MONDO)