Odavno je u srcima navijača, a ušao je u istoriju Partizana posle spektakularnog koša u Zagrebu. Kecman kaže da bi i posle igračke karijere voleo da ostane vezan za crno-belu kuću.
Ako je i bilo dileme da li je Kecman već sada legenda crno-belih, iako je i dalje važan šraf u ekipi, onda je ta dilema nestala posle čuvene trojke sa više od pola terena u finalnoj utakmici Jadranske lige u Zagrebu.
Navijači Partizana su ga voleli i pre tog čudesnog poteza, koša koji je ušao i na jednu američku listu najspektakularnijih poteza u novijoj košarkaškoj istoriji. Posle toga ga obožavaju.
Taj koš, iako je imao mnogo odličnih partija u Partizanu i postigao mnoge presudne poene, "obeležio" ga je za ceo život. Nije ni čudno što mu je taj trofej iz Zagreba jedan od najdražih u karijeri.
"Uvek se prvoj tituli najviše raduješ, a svakako omiljena je osvojena u Zagrebu i to finale Jadranske lige će ostati pečat moje karijere i Partizana. Meni i dan danas čestitaju i kažu: 'Bravo, majstore'. Čak i oni koji nisu navijači Partizana kažu svaka čast, to će ostati u istoriji", rekao je Kecman u intervjuu za navijački sajt www.partizan.net
Ti važni poeni se ne postižu svaki dan. A njemu je uspelo već nekoliko puta. Dakle, ne može se govoriti samo o faktoru sreće.
"Sve je to proizvod treninga, dugodišnjeg iskustva i sam karakter igrača. Nema tog igrača koji je sve te odlučujuće poene pogađao, ali uglavnom se pamte oni koji donesu pobedu. Pobednički duh i mentalitet se gradi godinama posebno kroz treninge, pogotovo kada igraš u ekipi gde je sve podređeno kolektivu i jednom cilju, a to je pobeda. U Partizanu je to pre svega primiran cilj, a meni se, eto, otvorilo da pogodim dosta važnih šuteva. Nadam se da će biti još takvih prilika, ali ne mora da znači da ću ih ja uzeti, možda će neko drugi pogoditi", rekao je Kecman.
Upravo je sajt Partizan.net nedavno pokrenuo anketu sa ciljem izbora najboljeg tima Partizana u protekloj deceniji. Među odabranima se našao i Dušan Kecman.
"Možda trenutno nisam svestan da sam među takmvim legendama, ali možda sa svoje tačke gledišta i ne spadam u taj red veličina kao što su oni, jer su oni bili mnogo kvalitetni igrači i reprezentativci. Ali, možda u nekom klupskom okviru mogu da budem blizu njih. Oni su i dalje za mene košarkaške legende, koji će dugo biti tu na vrhu i pitanje je kada će opet neko tako da zasija poput njih. Ali svakako je prijatan osećaj kada si blizu njih", kaže Kecman.
Aleksandar Đorđević, koji je takođe u karijeri postigao neke odlučujuće poene uz zvuk sirene (jedan takav šut doneo je Partizanu titulu prbaka Evrope 1992. godine) i Predrag Saša Danilović bili su mu košarkaški uzori.
"Oni su kao mladi igrači nosili igru Partizana i bukvalno sa njima dvojicom ostvarili najveći uspeh osvajanjem evropske titule u Istanbulu 1992. godine. Tamo devesetih, svidela mi se jako igra pokojnog Harisa Brkića, koji je imao strašno dobar ulaz, produženi korak", rekao je Kecman.
Iako između evropske košarkaše i NBA Lige bira evropsku i nikada se nije "ložio" na to da ode "peko bare", ipak mu je jedan od najomiljenijih igrača bio Amerikanac - Medžik Džonson.
"Ceo život sam u Evropi, nikada nisam imao snove o Americi. Kao mali pratio sam NBA, pogotovo zato što smo imali tada dosta naših igrača, tada je NBA košarka bila zanimljivija, tada su zvezde ekipa igrale sa više ličnosti i žara utakmice, dok je sve ovo sada postao neki šou-biznis i nije interesantno do početka playoff-a. Možda ima dve, tri ekipe, koje mogu da izdvojim, a da igraju ozbiljnu košarku, gde svako ima neku ulogu u timu, da svaku utakmicu idu na pobedu. To je Čikago Buls, San Antonio sa Gregom Popovićem koji je tu jedan duži niz godina, gde se stvarno to vidi u njihovim igrama. Svakako tu je Evroliga, koja će od naredne godine imati novi sistem takmičenja. Top16 sa po dve grupe od osam ekipa, što će biti još bolje i interesantnije i naravno više utakmica, što navijači vole", rekao je Kecman.
Neostvaren san mu je igranje u reprezentaciji. Bio je blizu odlaska na Evropsko prvenstvo u Poljskoj 2009. godine, ali je u poslednjem krugu otpao sa spiska.
"To mi je jedina neupražnjena stavka u karijeri, da nemam zvanično takmičenje sa reprezentacijom. . Imao sam još par šansi da uđem među 12. Pred Švedsku 2003. kada je Dule (Vujošević) bio selektor, otpao sam kao 13. igrač, mogao sam 2001. pred Istanbul ali sam se povredio pa se nisam našao ni na širem spisku. Ko zna zašto je to dobro, to mi se možda vratilo u klupskoj karijeriji gde sam dosta toga uradio i osvojio, sa PAO-om osvojio i evropsku titule, sledeće godine sa Partizanom ušao na F4. Uvek čovek kaže: 'moglo je i bolje', ali uvek je moglo da bude i gore", rekao je Kecman.
Kao najdražu pobedu u Evroligi izdvojio je dve - četvrtu u seriji protiv Makabija, kada se Partizan plasirao na Fajnal-for u Parizu, kao i prvu u toj seriji u Tel Avivu.
"Cela ta serija ostaće zapamćena, jer pitanje kada će neke ekipa iz ovog regiona biti blizu F4, s obzirom na snagu i budžete drugih ekipa. Jako teško je ponoviti to sve", analizirao je Partizanov as.
"Možda ću igrati još dve tri sezone maksimalno, ali već polako počinjem da razmišljam o tome. Posle igračke karijere sigurno planiram da ostanem u košarci, jer to je moj život i to najbolje znam. Ne zanosim se da mogu da radim nešto drugo van košarke. Ako mi se otvori neka prilika da postenem trener ili trener mlađih kategorija ili pomoćni pri prvom timu ja ću ozbiljno razmotriti. Trenerski posao je sasvim drugačiji od igračkog. To su mnogi igrači potvrdili, kao nebo i zemlja. Zato se treba dobro pripremiti za taj poziv po okončanju karijere, jer mislim da čovek ne sme da napravi luft između igračke i trenerske karijere u smislu sada ću ja malo da se odmorim pa kada se uželim košarke da se vratim", rekao je Kecman.
"Partizan je moja druga kuća, tu sam doživeo najlepše trenutke u životu što se tiče karijere. Pitanje da li ima neko mesto koje ja mogu kvalitetno da popunim da li kao neki menadžer kluba, da imam neku funkciju koja bi bila svrsishodna, a ne tu sam u klubu a šta radim pitaj Boga. Videćemo, što da ne, ima vremena", dodao je on.
A kada Kecman slavi, onda od svih navijačkih pesama voli da čuje...
"'Fudbalski to je hram'! Uvek se setim te pesme kada smo igrali finale plej-ofa protiv Hemofarma i izgubili smo utakmicu u Vršcu, gde su navijači ostali više od sat vremena pevajući tu pesmu. Svaki put kada je čujem ja se bukvalno naježim. Tako su nas vratili u život posle poraza. Bili smo na ivici snage jer smo imali napornu i uspešnu sezonu, gde smo napravili neverovatan uspeh i prolaz u Top8 gde smo ispali od Tau Keramike. Tom pesmom su nas posebno motivisali da završimo ranije seriju sa 3-1".
Kecman je izabrao svoj tim decenije KK Partizan.
PRVA PETORKA: Miloš Vujanić, Mića Berić, Jan Veseli, Predrag Drobnjak, Nikola Peković.
DRUGA PETORKA: Lester Bo Mekejleb, Vlado Šćepanović, Luka Bogdanović, Novica Veličković, Nenad Krstić. 11. i 12. igrač: Milenko Tepić, Dejan Milojević.
(MONDO)