Partizanov novi igrač sredine terena u razgovoru za MONDO se predstavio kao vrlo zanimljiva ličnost, čija interesovanja ne počinju i ne završavaju se isključivo na fudbalu.
Filipu Kneževiću ispunila se želja da pojača redove šampiona iz Humske. Po završeku sezone obavezao se na četvorogodišnju vernost crno-belima.
Nije imao problema da se snađe među novim saigračima. Većinu je upoznao igrajući za mladu reprezentaciju Srbije - braću Marković (Lazara i Filipa), Šćepović (Stefana i Marka), Miljkovića, Ostojića,
dok Radišu Ilića poznaje još iz Čačka.
"Mislim da smo ekipica u 'fulu'", počeo je Knežević.
Brzo smo primetili njegov širok dijapazon interesovanja. Zanimaju ga filmovi, ostali sportovi, a posebno mesto zauzima muzika. Omiljen mu je hip-hop.
"Zna se - rep", kao "iz topa" odgovara Knežević na pitanje koji muzički pravac preferira.
Pogodili smo temu. Nije mu trebalo mnogo da se raspriča o omiljenim bendovima i izvođačima.
"Najbolji je Fifti Sent (50 Cent). Kakav je to život, a tek karijera. Ne znam da li ste gledali film o njemu... Strašan je. Od nesrećnog detinjstva, upucavanja, do svetske slave", u dahu priča 20-godišnji fudbaler.
Da li voliš one malo starije - "Public enemy", "House of pain", "Cypress hill"?
"Ne, ne slušam to. Ali, volim 'Tupac Shakura', 'Notorius Biga'... Od domaćih grupa su mi favoriti 'Korona', 'De Niro' i 'Struka'".
Obožava NBA. Veliki je navijač Lejkersa. S obzirom da "jezeraši" ove sezone nisu daleko dogurali u plej-ofu, opredelio se da navija za Majami.
Znači, slavio si titulu?
"Nisam toliko. Majami je zaslužio da bude šampion, bolji je od Oklahome. Poznajem dosta igrača, ali mi je najomiljeniji Derik Rouz iz Čikaga. Šteta što je povredio prednje ukrštene ligamente kolena".
Kako pratiš utakmice?
"Uglavnom se informišem preko interneta. Volim da gledam dobre kompilacije igrača. Kada se igraju jače utakmice pogledam po koji prenos", kaže Knežević. Inače, ne prati evropsku košarku, ali naglašava da će ove sezone početi zbog Partizana.
"Kao mali sam trenirao tenis i karate. Novak Đoković je neverovatan sportista, kompletna, svestrana ličnost - glumi, peva, govori šest jezika, zalaže se za porodicu, crkvu... Ženski tenis ne pratim, ali mi je Ana Ivanović omiljena igračica. Karate sam trenirao godinu i po dana. Iskusniji kažu da su borilačke veštine odlična osnova za fudbal. Zanimljivo, kao mali nisam posebno voleo fudbal. Nekoliko puta sam hteo da odustanem. Dođem sa treninga nervozan, razočaran, rešim da prekinem, ali me otac ubedi u suprotno".
Knežević nikada nije trenirao atletiku, ali ga to nije sprečilo da se oproba na krosevima, i to uspešno.
"U Raškoj sam pobeđivao na svim korsevima i u Čačku sam bio dobar. U patikama su mi izmerili 11 sekundi na sto metara".
Od malena ga bije glas da je novi nestašni dečko srpskog fudbala. Međutim, Knežević nas uverava da to nije istina.
"Ljudi, ja se nikada nisam napio, nemam nijedan porok, uvek sam slušao i radio na treninzima. Imao sam samo jedan incident na utakmici protiv Vojvodine i to je sve. Žao mi je zbog toga".
Nema dilemu oko fudbalskog uzora. To je Kristijano Ronaldo, posle kojeg ide velika praznina, pa se dolazi do druge pozicije gde je Didije Drogba.
"Obožavam Ronalda. To je igrač koji može sve na terenu, videli ste kako je sam Portugal odveo u polufinale", nastavlja da hvali Portugalca, ali ga prekidamo pitanjem:
A, Mesi?
"Ma, kakav Mesi. Da sam trener i da mogu da biram između njih dvojice, to bi bio Ronaldo".
Kneževića, koga su saigrači pored dugogodišnjeg nadimka "Knez" prozvali i "Ceer" (CR), zadužio je i u Partizanu broj 77. Pogađate zbog koga.
"U Borcu sam tražio 'sedmicu', ali je ona bila zauzeta. Izabrao sam 77 i vezao se za taj broj. Odlučio sam da ga zadužim i u Partizanu", objašnjava igrač sredine terena.
Filip Knežević je prvi put suočen sa pripremamam u jačem klubu, koje su prema njegovim rečima neuporedive sa onim koje je imao u Borcu.
Nenaviknut na takav način rada bilo mu je dosta teško u početku. Još nije na nivou koji želi da postigne, ali veruje da će ubrzo biti.
Sada je, ipak, sve lakše.
(Izveštač MONDA sa Pohorja - Vladimir Sukdolak, foto:partizan.rs)