Beograđani polako zaboravljaju da je Balkanska ulica nekada bila zona u kojoj se nalazilo pregršt zanatskih radnji, među kojima su prednjačile kapadžijske.
Nekadašnje dame i gospoda su držale do svog izgleda i bila je stvar prestiža nositi kvalitetnu kapu ili šešir na glavi.
U jednoj od najstrmijih ulica u Beogradu do pre pola veka postojalo je više od deset kapadžijskih radnji, a danas ih ima tek nekoliko. Radnja Kapa "Rade" postoji već pune 62 godine i za to vreme je u njoj nastalo na hiljade šešira za dame i gospodu.
Kupci u ovu prodavnicu ulaze sa raznoraznim željama i kupuju kape i šešire za različite prilike.
"Neko dolazi da bi uzeo poklon za oca, prijatelja, u zavisnosti od godišnjih doba dolaze ako je zima za šubare ili šešire... Neko želi da se elegantno obuče pa mu je potreban šešir za neku svečanost", kaže Goran Milošević.
Za dug period postojanja radnje, kroz nju je prošlo i dosta poznatih i znamenitih ljudi.
"Mnogo njih je bilo ovde... Ljuba Tadić, Stevo Žigon, Petar Kralj, Bora Todorović, ne mogu sve ni da ih nabrojim. Osim tih starih glumaca dolaze i ovi novi gotovo svi pa misnistri, gradonačelnici, predsednik bivši, nadam se da će doći i sadašnji", kroz smeh kaže Goran.
Jedan šešir koji se može pronaći i u Balkanskoj, ima poseban pedigre, nosili su ga Čerčil, Hemingvej, Ruzvelt, Tito... to je Panama šešir.
U zavisnosti od toga kako je napravljen, ukoliko je gušće ispleten, naravno biće i skuplji, a pravi se od palmine kore. Neka srednja klasa ovog šešira košta oko 60 evra.
Šeširi kao što je panama i polucilindar nikada ne izlaze iz mode.
Neki put šešir određuje čoveka, daje mu karakter, možete odrediti kakav je neko ukoliko pogledate u njegov šešir ili kapu.
Svaka kapa ima i poseban naziv, neke su i deo narodnih nošnji, a dele se na one za gospodu i dame, mada žene neki put ponesu i šešir namenjen muškarcima.
Za gospodu, bio je rezervisan kačket, takozvani Askot, naravno u nešto neformalnijim prilikama. Askot se obično pravi od vune ili filca za zimsko vreme, a može se praviti i kao slamnata kapa za leto. Ipak ovakva kapa se izrađuje i od kože, tvida, a pravi se i u bojama irske ili škotske mustre.
Kačketi su prilično popularni i u Beogradu, a mnogi se sete ovog modnog detalja sa dolaskom hladnijeg vremena.
Engleska je postojbina većine šešira ili ako nije postojbina onda su tamo usavršeni neki modeli. Gospodina na ostrvu teško da možete videti bez "bouler" šešira, odnosno polucilindra.
Zanimljivo je da je taj šešir postao i deo ženske narodne nošnje kod Kečua i Ajmara naroda u Boliviji i Peruu još od 1920. godine. Iz Evrope je u Boliviju preko Perua tada poslata pošiljka brodom koja je sadržala polucilindre namenjene engleskim radnicima koji su radili na izgradnji železničkih pruga.
Ženama se ovaj šešir toliko svideo da su počele masovno da ga nose, a vrlo brzo je postao i neizostavan deo narodne nošnje.
"Bouler" je bio vrlo popularan i na američkom Divljem Zapadu pa su ga nosili i Indijanci i brojni "žestoki" momci i pljačkaši u preriji.
Dame, osim u Južnoj Americi, su se gotovo po pravilu odlučivale za šešire koji su često bili prilično veliki i bogato ukrašeni.
Iako je moda dvadesetih i tridesetih godina 20. veka dovela do toga da su se šeširi za dame pravili u nešto svedenijoj i jednostavnijoj formi, ženski šeširi su oduvek pravljeni sa idejom da privuku pažnju.
Muške šešire vezujemo za London, ženske za Pariz ali nekada ni beogradska gospoda i dame nisu mogla da se zamisle bez šešira.
Zato, sledeći put kada na ulici vidite na Terazijama sređenog gospodina sa polucilindrom na glavi ne dajte se prevariti, nije iz Londona stigao, došao je iz Balkanske ulice.
(MONDO/Dušan Hadži Nikolić)
Za više Mondo TV video priloga posetite našu rubirku MondoTV, a ukoliko imate zanimljivu priču pošaljite nam mail na [email protected], ili nam šaljite linkove ili poruke na Twitteru s hashtagom #MondoTV.
U jednoj od najstrmijih ulica u Beogradu do pre pola veka postojalo je više od deset kapadžijskih radnji, a danas ih ima tek nekoliko. Radnja Kapa "Rade" postoji već pune 62 godine i za to vreme je u njoj nastalo na hiljade šešira za dame i gospodu.
Kupci u ovu prodavnicu ulaze sa raznoraznim željama i kupuju kape i šešire za različite prilike.
"Neko dolazi da bi uzeo poklon za oca, prijatelja, u zavisnosti od godišnjih doba dolaze ako je zima za šubare ili šešire... Neko želi da se elegantno obuče pa mu je potreban šešir za neku svečanost", kaže Goran Milošević.
Za dug period postojanja radnje, kroz nju je prošlo i dosta poznatih i znamenitih ljudi.
"Mnogo njih je bilo ovde... Ljuba Tadić, Stevo Žigon, Petar Kralj, Bora Todorović, ne mogu sve ni da ih nabrojim. Osim tih starih glumaca dolaze i ovi novi gotovo svi pa misnistri, gradonačelnici, predsednik bivši, nadam se da će doći i sadašnji", kroz smeh kaže Goran.
Jedan šešir koji se može pronaći i u Balkanskoj, ima poseban pedigre, nosili su ga Čerčil, Hemingvej, Ruzvelt, Tito... to je Panama šešir.
U zavisnosti od toga kako je napravljen, ukoliko je gušće ispleten, naravno biće i skuplji, a pravi se od palmine kore. Neka srednja klasa ovog šešira košta oko 60 evra.
Šeširi kao što je panama i polucilindar nikada ne izlaze iz mode.
Neki put šešir određuje čoveka, daje mu karakter, možete odrediti kakav je neko ukoliko pogledate u njegov šešir ili kapu.
Svaka kapa ima i poseban naziv, neke su i deo narodnih nošnji, a dele se na one za gospodu i dame, mada žene neki put ponesu i šešir namenjen muškarcima.
Za gospodu, bio je rezervisan kačket, takozvani Askot, naravno u nešto neformalnijim prilikama. Askot se obično pravi od vune ili filca za zimsko vreme, a može se praviti i kao slamnata kapa za leto. Ipak ovakva kapa se izrađuje i od kože, tvida, a pravi se i u bojama irske ili škotske mustre.
Kačketi su prilično popularni i u Beogradu, a mnogi se sete ovog modnog detalja sa dolaskom hladnijeg vremena.
Engleska je postojbina većine šešira ili ako nije postojbina onda su tamo usavršeni neki modeli. Gospodina na ostrvu teško da možete videti bez "bouler" šešira, odnosno polucilindra.
Zanimljivo je da je taj šešir postao i deo ženske narodne nošnje kod Kečua i Ajmara naroda u Boliviji i Peruu još od 1920. godine. Iz Evrope je u Boliviju preko Perua tada poslata pošiljka brodom koja je sadržala polucilindre namenjene engleskim radnicima koji su radili na izgradnji železničkih pruga.
Ženama se ovaj šešir toliko svideo da su počele masovno da ga nose, a vrlo brzo je postao i neizostavan deo narodne nošnje.
"Bouler" je bio vrlo popularan i na američkom Divljem Zapadu pa su ga nosili i Indijanci i brojni "žestoki" momci i pljačkaši u preriji.
Dame, osim u Južnoj Americi, su se gotovo po pravilu odlučivale za šešire koji su često bili prilično veliki i bogato ukrašeni.
Iako je moda dvadesetih i tridesetih godina 20. veka dovela do toga da su se šeširi za dame pravili u nešto svedenijoj i jednostavnijoj formi, ženski šeširi su oduvek pravljeni sa idejom da privuku pažnju.
Muške šešire vezujemo za London, ženske za Pariz ali nekada ni beogradska gospoda i dame nisu mogla da se zamisle bez šešira.
Zato, sledeći put kada na ulici vidite na Terazijama sređenog gospodina sa polucilindrom na glavi ne dajte se prevariti, nije iz Londona stigao, došao je iz Balkanske ulice.
(MONDO/Dušan Hadži Nikolić)
Za više Mondo TV video priloga posetite našu rubirku MondoTV, a ukoliko imate zanimljivu priču pošaljite nam mail na [email protected], ili nam šaljite linkove ili poruke na Twitteru s hashtagom #MondoTV.