Radomir Antić i Ceca gledali poraz "orlova" u Beogradu. Pokušaji skandiranja protiv Karadžića. Belgijancima "pala" zastava, ali su se potom dobro zabavljali.
Zviždanja belgijskoj himni nije bilo. Štaviše! Publika na stadionu Crvene zvezde sve vreme intoniranja himne aplaudirala. Ni srpski novinari, konačno, nisu morali da se pogledima izvinjavaju kolegama iz drugih zemalja, što je ranije bio slučaj kada se zviždalo tuđim himnama.
Počelo je, dakle, dobro i lepo. Ali, uvek postoji grupa ili grupica njih koja mora nešto da pokvari. Tek što je počeo meč na severnoj tribini stadiona okačen je transparent: "Prijatelju, prijatelju, marš u piz... materinu". Ne znamo kome je upućen, ali se moglo naslutiti kada je iz grla grupe (ne više od 100, 200) navijača počelo ono "Tole, lopove".
Ali, to skandiranje ili pesmica, kako je naziva predsednik Fudbalskog saveza Srbije (FSS) Tomislav Karadžić, nije se "primila" u većinskom delu publike. Pokušavala je ta ista grupa još koji put, pogotovo posle vođstva Belgijana od 2:0 ili 3:0. Ali, ostali je nisu prihvatili.
Odmah potom na istoj toj tribini okačen je još jedan transparent, posvećen navijaču Crvene zvezde Ivanu Bogdanovu. "Pustite Ivana Bogdanova", pisalo je na transparentu, kao da je reč o heroju, a ne o čoveku zbog koga je Srbija za zelenim stolom izgubila tri boda protiv Italije u Đenovi! Neverovatno! Postavlja se pitanje šta je taj transparent uopšte radio tu i zašto nije uklonjen?
Na sreću Karadžića, a i većinskog dela publike, Srbija je, zaista, igrala dobro u prvom poluvremenu i nije davala povoda grupici kritičara lika i dela predsednika FSS da se razmahne.
Za to vreme, na južnoj tribini stadiona Crvene zvezde, druga grupa navijača pokušavala je da "raspali" masu, pozivanjem drugih tribina. "Javi se Istok", Javi se Zapad", dovikivanje: "Srbija, Srbija".
Sredinom prvog poluvremena oglasio se i zvanični spiker (Voja Nedeljković) kako bi saopštio vest da Makedonija vodi protiv Hrvatske u Skoplju 1:0. Oduševljenje na stadionu Crvene zvezde, koje je potom dodatno pojačano novom šansom za Srbiju...Ali, nije bilo "duplog" slavlja. Šansa je otišla u nepovrat.
Zanimljivo, spiker se više do kraja meča nije oglašavao, pa su zainteresovani preko raznih modernih aparata saznali da je Hrvatska izjednačila do poluvremena, a na kraju i da je pobedila.
Potom razočaranje. Belgijanci su dali gol iz jedine prilike u prvom poluvremenu. Mihajlović, koji je sve vreme stajao na kiši, a odelo mu je bilo potpuno natopljeno, davao je podršku svojoj ekipi, aplaudirao i gestikulirao u znak podrške.
Obrada pesme Bitlsa "Hey Jude", potom još neki prepevi "engleskih pesama", a posle trećeg gola i vozić-radosti na njihovoj tribini.
Od navijača Srbije, a mora se primetiti da ih je po zastavama opet bilo najviše iz Republike Srpske, odnosno BiH (Nevesinje, Prijedor, Banjaluka...) tek po koji put: "Hajmo, hajde, svi u napad".
I ova utakmica tera na razmišljanje: da li je moguće da srpski navijači ne mogu da smisle neku pesmu/pesme koje bi pokretale ekipu, podgrejavale atmosferu? Osim dovikivanja tribina, skandiranja: "Srbija, Srbija" i tog "Svi u napad" ili "Hoćemo pobedu" nema drugih pesama koje bi igračima na terenu podizale adrenalin.
Bilo je i poznatih "faca" u svečanoj loži stadiona Crvene zvezde. Recimo, trojica bivših selektora nacionalnog tima: Radomir Antić, Ilija Petković i Vladimir Petrović-Pižon, potom Svetlana Ceca Ražnatović, iz Grčke su došli Marko Pantelić i Predrag Đorđević, bio je tu i Ivica Dragutinović...
Očekivao se bolji rezultat, ali su "orlovi" pokisli. Belgijanci idu kući, pevajući.
POGLEDAJTE FOTO-GALERIJU
(P. Vujić, MONDO - foto: MN Press)