Kod ljudi se ljubav prema slatkom razvila iz dva razloga: šećer je veoma hranljiva materija koja organizmu daje puno energije, a nema ga previše u prirodi.
Zbog toga je ljubav prema slatkoj hrani bila evolutivna prednost jer je nagonila naše pretke da tragaju za kaloričnim i visokoenergetskim poslasticama.
U srednjem veku, najveći broj ljudi nije imao obroke u obliku u kojem ih mi danas poznajemo, a meso i voće jeli su se pomešani u velikom broju jela.
Prerađeni šećer bio je toliko skup da su ga jeli samo najbogatiji. I plemstvo i sluge zajedno bi jeli glavni obrok, a nakon što bi ostaci bili sklonjeni, gospodin i gospođa bi se povukli u svoje odaje da u privatnsoti pojedu skupe poslastice, piše "Politikin Zabavnik".
Otuda je i poreklo reči "desert" koja je nastala iz starofrancuskog glagola "deservir" što znači "raspremiti sto".
(MONDO)