Golovi, odbrane, rekordi... samo su neke od stvari zbog kojih volimo fudbal. On, međutim, ima i svoju tamniju stranu. U 2012. godini ona je bila izraženija nego inače.
Najbrutalnije je bilo na početku godine, kada su živote izgubili navijači egipatskog El Ahlija i pred kraj, kada je na smrt pretučen holandski linijski sudija Ričard Nivenhojzen.
Do tragičnih posledica, po svedočenju fudbalera Tigrea, moglo je da dođe i u Brazilu, kada je policija u poluvremenu finala Kupa Sudamerikana protiv Sao Paula, ušla u gostujuću svlačionicu i zajedno sa obezbeđenjem, uz pretnju oružjem, tukla igrače i stručni štab argentinskog kluba.
Krenimo, ipak, redom, iz "svog dvorišta" - Srbije.
Sredinom oktobra u Kruševcu su mlade reprezentacije Srbije i Engleske igrale revanš meč baraža za Evropsko prvenstvo. Gosti su pobedili 1:0, kao i prethodno u Noriču, pa su prošli dalje.
Gol Konora Vikama u 94. minutu, kada je sve već bilo rešeno, uspeo je ipak da rasplamsa vatru po terenu stadiona "Mladost", koju je potom bilo teško ugasiti.
U trenutku slavlja Engleza nastao je opšti metež. Igrači su jurili jedni druge, umešali su se i članovi stručnih štabova, a "sevnulo" je i nekoliko bokserskih poteza. Sve to praćeno je majmunskim kricima sa tribina.
Posle nekoliko minuta situacija se smirila, ali ne i strasti. Englezi su zaređali sa optužbama, a na adresu UEFA stigle su one za rasizam i fizički napad.
"Kazna za zločin mora da bude odgovarajuća, a to znači izbacivanje Srbije iz međunarodnog fudbala. Ništa drugo ne bi bilo dovoljno za ovu sramotu, koja ne sme više da se ponavlja", bio je jedan od komentara u engleskim medijima, koji su danima tražili oštru kaznu za Srbiju.
Kada je presuda stigla, sredinom decembra, činilo se da smo dobro prošli. S obzirom na to da su se u celu priču uključili i britanski političari, nekoliko pojedinačnih suspenzija, jedna utakmica pred praznim tribinama i 80.000 evra činilo se kao sasvim prihvatljiva kazna.
Ipak, rano smo se obradovali!
UEFA je 26. decembra saopštila da pokreće novu istragu zbog događaja u Kruševcu, a pošto je čak i njen predsednik Mišel Platini kazao da Srbija nije dovoljno kažnjena, teško je verovati da će i ponovljena odluka biti umerena.
"NOŽ, ŽICA... ŽUTA KUĆA"
A da na našim stadionima nije kako bismo želeli, podsetili su nas, između ostalih, navijači Novog Pazara, kada su se na početku sezone potukli između sebe i boli noževima, a onda i kada su na utakmici sa Radom razvili transparent: "Rešen rebus! Srce, bubreg, pluća, živela Žuta kuća".
Bio je to odgovor na rebus "Junajted forsa" sa utakmice ova dva kluba iz prošle sezone i crteže noža, žice i hemijske oznake za srebro, što jasno aludira na slogan "nož, žica, Srebrenica".
Za ovakve ispade navijača, klubovi uglavnom dobiju novčanu kaznu i jednu-dve utakmice igranja pred praznim tribinama. Pitanje je samo, da li je to pravi način da se nešto promeni i konačno reši problem?
Problem nesportskog navijanja je svakako veliki, ali ne i jedini koji ima FSS.
Čelnici domaćih klubova i drugi funkcioneri našli su se nekoliko puta na udaru vlasti zbog nezakonitih radnji. U 2012. priveden je potpredsednik Radničkog 1923 Nebojša Vasiljević, zajedno sa generalnim sekretarom kragujevačkog superligaša Darkom Stojanovićem i menadžerom Zoranom Pavlovićem.
Oni su optuženi da su oštetili klub za 550.000 evra prilikom transfera Filipa Kostića u holandski Groningen.
U istoj situaciji pre nekoliko godina našli su se Dragan Džajić i Zvezdan Terzić. Na radost većine navijača Crvene zvezde i OFK Beograda, oni su se nedavno vratili u predsedničke fotelje tih klubova. Džajić je oslobođen optužbi na zahtev predsednika Srbije Tomislava Nikolića, dok se Terziću još sudi, ali mu je dozvoljeno da se brani sa slobode.
Za kraj godine, srpski fudbal je dobio jednu novinu! Rukovodstvo Crvene zvezde obelodanilo je na izmaku 2012. sve detalje o višegodišnjem poslovanju i ispostavilo se, planskom urušavanju kluba, kako bi bio privatizovan za što manje novca. Ne pamti se kada je toliko finansijskih podataka bilo tako transparentno prikazano javnosti.
PORT SAID, HOLANDIJA, BRAZIL...
Iz Srbije idemo dalje, u svet...
U februaru se u Egiptu dogodila jedna od najvećih tragedija u istoriji fudbala, pošto su u Port Saidu poginula 74 navijača El Ahlija iz Kaira. Do nesreće je došlo po završetku utakmice, uprkos činjenici da ju je domaći tim Al Masri dobio, pa je bilo daleko logičnije da usledi slavlje.
Umesto toga, navijači Al Masrija su brutalno napali goste (i igrače Al Ahlija i njihove pristalice).
Obezbeđenje ih nije sprečavalo u tome, a u stampedu koji je nastao mnogi su stradali.
"Redari nas uopšte nisu štitili, samo su se sklonili i prepustili nas napadačima. Jedan dečak je poginuo pred mojim očima, ispred svlačionice. Ovo nije fudbal, ovo je rat", pričao je uznemireni napadač Al Ahlija Mohamed Abutrika.
Tenzije su u to vreme u Egiptu bile ogromne zbog demonstracija protiv tadašnjeg predsednika Hosnija Mubaraka, a navijači iz Kaira imali su veliki uticaj u protestima. Zbog toga su se našli na udaru policije i vojske, pa i danas mnogi tvrde da je incident u Port Saidu isplaniran.
Posle ove utakmice prekinuto je egipatsko prvenstvo, 2. februara 2012, a u nedelju je objavljeno da će ono biti nastavljeno tačno godinu dana kasnije. Utakmice će se, međutim, igrati pred praznim tribinama, pošto je suđenje za događaj iz Port Saida još u toku i mnogi su nezadovoljni odlukom da se fudbal igra pre nego što se proglase krivci.
Druga tragedija u 2012. dogodila se u aprilu u Italiji, kada je fudbaler Livorna Pjermario Morosini (25) imao srčani udar tokom utakmice Serije B sa Peskarom, posle kojeg je preminuo na putu ka bolnici.
Zbog zdravstvenih problema život je umalo izgubio i igrač Boltona Fabris Muamba, ali srećom, doktori su uspeli da mu pomognu. Bilo je to u martu, tokom utakmice Bolton - Totenhem, kada se 24-godišnji Englez rođen u Kongu srušio na zemlju, takođe, zbog srčanog udara. Muamba se sada uspešno oporavlja, a nedavno je čak najavio da će pokušati da se vrati profesionalnom bavljenju fudbalom.
Treći smrtni slučaj dogodio se početkom decembra u Holandiji, a zastrašujući je podatak da su za to optužena trojica dečaka od 15 i 16 godina, kadeti nižerazrednog kluba.
Oni su nezadovoljni odlukama pomoćnog sudije Ričarda Nivenhojzena nasrnuli na njega, oborili ga i divljački šutirali. Nesrećni čovek preminuo je nekoliko sati kasnije od zadobijenih povreda.
"Fudbal je ogledalo društva i iste bolesti koje pogađaju društvo, u ovom slučaju nasilje, pogađaju i fudbal", izjavio je predsednik FIFA Sep Blater povodom ovog događaja.
U Brazilu je sredinom decembra, prema rečima igrača argentinskog Tigrea, jedva izbegnuta nova tragedija. Kako tvrde Argentinci, njima su u poluvremenu finalne utakmice Kupa Sudamerikana protiv Sao Paula, u svlačionicu upali policajci i uz pretnju oružjem počeli da ih udaraju.
"Uperili su dva pištolja u nas i meč neće biti nastavljen. Upali su u svlačionicu, jedan od njih stavio je pištolj na grudi golmana Albila. Obezbeđenje i policija su nas udarali, bilo ih je oko 20", izjavio je trener Tigrea Nestor Gorosito.
Fudbaleri Tigrea su odbili da se vrate na teren i pošto su u tom trenutku gubili sa 2:0, a u prvoj utakmici je bilo nerešeno 0:0, trofej je otišao u ruke domaćih igrača, koji su ga proslavili kao da su na najnormalniji način došli do pobede.
RASIZAM I ENGLESKA, NOVI "KALČOPOLI"
Posle optužbi za rasizam u Kruševcu, pažnja srpskih medija dodatno je bila usmerena ka Engleskoj.
A, kao za baksuz, što se njih tiče, ispadi su se ređali jedan za drugim. Malo krici i oponašanje majmuna, pa utrčavanje u teren i udaranje golmana, pa pogodak novčićem direktno u arkadu Rija Ferdinanda, pa opet utrčavanje u teren i pokušaj obračuna sa Riom, pa sudija optužen za vređanje na nacionalnoj osnovi...
Bilo je mnogo toga, ali čini se da je ove godine "nova moda" u Premijer ligi (i ne samo njoj) postao Twitter!
U Engleskoj smo prethodnih godina bili svedoci nekoliko neverovatnih seks-skandala, ali se u 2012. nije izdvojilo ništa slično, poput ranijih preljuba Rajana Gigsa ili Džona Terija. Čini se da igrači od pisanja na Twitteru nisu imali puno vremena da misle o "onim stvarima"...
Međutim, iznošenje pojedinih mišljenja i stavova u javnost često ih je skupo koštalo, pošto je Fudbalska asocijacija Engleske uveo pravilo po kojem može da kazni igrača ako proceni da on pisanjem na nekoj od društvenih mreža narušava ugled lige ili kritikuje suđenje.
Tako je Rio Ferdinand morao da plati 45.000 funti zbog nedoličnog komentara na račun Ešlija Kola. Član Liverpula Suso kažnjen je sa 10.000 funti jer je saigraču Hoseu Enrikeu u šali napisao da je "gej", dok je Emanuel Frimpong morao da izdvoji 6.000 funti zbog "prepucavanja" sa navijačem Totenhema.
Englezi, ipak, imaju mnogo veći problem od "tvitovanja", a to je rasizam.
Kapiten Čelsija Džon Teri ostao je ove godine bez trake u nacionalnom timu, a bio je i suspendovan na četiri utakmice, pošto je utvrđeno da je na rasnoj osnovi vređao Antona Ferdinanda iz Kvins Park Rendžersa.
Sa odlukom o oduzimanju kapitenske trake nije mogao da se složi tadašnji selektor Engleza Fabio Kapelo, pa je zato podneo ostavku.
Rasizam je zadao udarac i ruskom fudbalu, gde su navijači Zenita pre nekoliko dana izdali saopštenje, u kojem traže da kluba da ne dovodi crnce i homoseksualce!? Zenit trenutno u timu ima Brazilca Hulka i Belgijanca Vicela, koji nisu baš čistokrvni belci, ali ni potpuno tamnoputi, pa ostaje da se vidi hoće li se klub ponašati u skladu sa nesvakidašnjim zahtevom navijača.
Igrači drugačije boje kože ili seksualnog opredeljenja nisu jedini koji se susreću sa problemima u modernom fudbalu.
Ni onima na zalasku karijere nije baš lako, posebno ako igraju u Čelsiju. Tako, bar, tvrdi Nikolas Anelka, bivši napadač mnogih klubova, među kojima su i londonski "plavci".
Francuz je optužio Čelsi da pokušava da otera igrača čim zađe u 30. godinu života. On je to izjavio pošto je klub letos poslao Florana Maludu u rezervni tim, jer tokom prelaznog roka nije napustio Stamford Bridž.
Slična situacija je i sada, sa miljenikom navijača Frenkom Lampardom, koji uprkos godinama (34) igra odlično, ali mu još nije ponuđen produžetak ugovora, a klub mu je navodno već saopštio da u januaru mora da ide.
Lampard je na to "odgovorio" golovima za preokret i pobedu nad Evertonom u gostima!
Problem neigranja ima i Vesli Snajder u Interu, koji ne želi da prihvati smanjenje plate.
Finansije su često problem u današnjem fudbalu, ali je jako teško poverovati da je jedan od najvećih klubova u istoriji fudbala, škotski Glazgov Rendžers, morao da proglasi bankrot i preseli se u petu ligu. A upravo to se desilo letos, pošto "plavci" nisu želeli da se prodaju, već da zadrže tradiciju.
Za kraj, ostavili smo Italiju i popularni "kalčopoli" - akciju Fudbalskog saveza te zemlje protiv korupcije i nameštanja utakmica.
Ova borba traje već godinama, a posle brojnih hapšenja i suspenzija, u 2012. "pali su" trener Juventusa Antonio Konte (četiri meseca suspenzije, iako je prvo dobio 10), povremeni kapiten Lacija Stefano Mauri (uhapšen, pa pušten u kućni pritvor), štoper Napolija Paolo Kanavaro (šest meseci suspenzije) i mnogi drugi.
Nekoliko klubova sezonu je počelo oduzimanjem bodova, a nedavno su Napoliju naknadno uzeta dva.
Nešto slično tokom 2012. u Srbiji je pokušao da sprovede Sindikat profesionalnih fudbalera "Nezavisnost", međutim, osim velike prašine koja se podigla nakratko, ništa konkretno nije urađeno. A iznošeni su dokazi, optužbe, demantiji...
Akcija je pokrenuta i u Evropi, na inicijativu FIFPro sindikata, pa ćemo videti da li će uskoro neko biti proglašen krivim za korupciju i nameštanje. Neko zbog koga bi se mnogi drugi zamislili...
Bilo je još dešavanja koja su bacila senku na fudbal u 2012. godini, pa se zato nadamo da će ih u 2013. biti manje.
Ipak je fudbal samo igra, zar ne?
(Ј. Т. - MONDO, foto: Guliver/Getty images, Beta-AP)