Roditeljstvo je prelepo putovanje, ali sa mnogo pitanja i nedoumica. Evo nekoliko najvažnijih odgovora do kojih su psiholozi došli u 2012. godini.
Veliki broj časopisa, knjiga i članaka na temu roditeljstva pokazuje da ima dosta pitanja i dilema koje muče roditelje. Iako se stavovi roditelja o metodama vaspitanja razlikuju, ono što je zajedničko je želja da se detetu obezbedi srećno, zdravo i bezbrižno detinjstvo.
Evo šta su psiholozi zaključili na osnovu istraživanja sprovedenih tokom godine za nama.
Previše kontrole loše utiče na ponašanje dece
Postoje tri uobičajena stila roditeljstva: autoritaran, autoritativan i permisivan. Nedavna istraživanja su pokazala da jedan od ovih stilova može biti plodno tlo za delikventno ponašanje dece. Autoritativni roditelji su zahtevni i vole da kontrolišu, ali su i brižni. Oni žele da im deca budu samostalna, ali imaju i visoka očekivanja. Permisivni roditelji su previše popustljivi. Oni su brižni i ispunjavaju dečje želje, ali imaju malo zahteva prema deci. Autoritarni roditelji imaju strog stav o vaspitanju- biće kako ja kažem ili neće nikako. Njih više zanima da vaspitaju podanika i disciplinovano dete. Međutim, prema rezultatima istraživanja koje je sproveo Rik Trinker sa Univerziteta Nju Hemšir, ovakav stil roditeljstva najlakše može da rezultira neposlušnim, delikventnim detetom koje u svojim roditeljima ne vidi pravi autoritet.
Razmažena deca mogu da odrastu u nesnalažljive ljude
Istraživanje pokazuje da je važno razgovarati sa decom, ohrabrivati ih i maziti, kako bi bila empatična i stekla pravu predstavu o moralu. Međutim, vodite računa da od mažene, deca ne postanu razmažena. Hvaljenje dece za sve što urade i stalno naglašavanje da su „posebni“, to može imati dve posledice: mogu da izgube želju da se trude i smanji potreba da se kontrolišu. Samokontrola je važan element koji doprinosu uspehu. Naučnica Kerol Duet naglašava da konstantne pohvale i visoko samopouzdanje mogu loše da utiču na sposobnost dece da rade na svom razvoju i menjanju evenutalnih loših okolnosti koje im se nađu na putu. Razmažena deca porastu u ljude koji očekuju dosta od života, ali ne žele da ulože mnogo napora kako bi dobili šta žele.
Roditelji pogrešno tumače emocije svoje dece
Tim istraživača iz Kalifornije predvođen Kristin Lagatutom, došao je do zaključka da roditelji imaju pogrešnu predstavu o emocijama svoje dece. Oni često potcenjuju zabrinutost dece, ali takođe smatraju da su deca više optimistična nego što zapravo jesu. U toku istraživanja, deca i roditelji su odgovarali na pitanja o tome koliko su deca zabrinuta, a rezultati su se ticali prisutnosti anksioznosti, panike, socijalnih fobija i straha od odvajanja. Studija je pokazala da roditelji nisu imali pravu sliku o tome koliko njihova deca brinu, i smatrala su da su mališani bezbrižniji. Sličan odnos rezultata je bio i na testu o nivou optimizma kod dece. Naime, roditelji imaju nerealnu sliku o stepenu optimizma kod dece.
Gubitkom slobode nestaje i kreativnost
Živimo u svetu opsednutom podacima. Prenošenje takvog trenda na obrazovanje može imati i loše posledice, kao što su opterećenost strogim poštovanjem pravila i sužavanje prostora za slobodno izražavanje. Prema istraživanju koje je sproveo Kjung Hi Kim, profesor na koledžu Vilijam i Meri, svi aspekti kreativnosti dece su u opadanju. Dugogodišnja studija je pratila rezultate dece na testovima kreativnog mišljenja (TTCT) i rezultati su pokazali da je kreativnost kod dece počela da opada između 1984. i 1990. godine, ali i dalje nastavlja da se smanjuje. Takođe, otkrivena je i veza između sposobnosti kreativnog mišljenja i kasnijeg uspeha u životu, pa je test TTCP mogao da predvidi razvoj dece čak i bolje nego test inteligencije.
Šala i zabava za srećnije detinjstvo
Doktor Elena Hoicka je u svom istraživanju došla do rezultata da roditelji koji se šale i aktivno učestvuju u igri sa najmlađima pomažu svojoj deci da razviju važne životne veštine. Menjanje visine tona u glasu, gluma i igra pomažu deci mlađeg uzrasta da razluče kada se roditelji šale, a kada su ozbiljni i da prepoznaju različite emocije.
(MONDO/YUmama)
Evo šta su psiholozi zaključili na osnovu istraživanja sprovedenih tokom godine za nama.
Previše kontrole loše utiče na ponašanje dece
Postoje tri uobičajena stila roditeljstva: autoritaran, autoritativan i permisivan. Nedavna istraživanja su pokazala da jedan od ovih stilova može biti plodno tlo za delikventno ponašanje dece. Autoritativni roditelji su zahtevni i vole da kontrolišu, ali su i brižni. Oni žele da im deca budu samostalna, ali imaju i visoka očekivanja. Permisivni roditelji su previše popustljivi. Oni su brižni i ispunjavaju dečje želje, ali imaju malo zahteva prema deci. Autoritarni roditelji imaju strog stav o vaspitanju- biće kako ja kažem ili neće nikako. Njih više zanima da vaspitaju podanika i disciplinovano dete. Međutim, prema rezultatima istraživanja koje je sproveo Rik Trinker sa Univerziteta Nju Hemšir, ovakav stil roditeljstva najlakše može da rezultira neposlušnim, delikventnim detetom koje u svojim roditeljima ne vidi pravi autoritet.
Razmažena deca mogu da odrastu u nesnalažljive ljude
Istraživanje pokazuje da je važno razgovarati sa decom, ohrabrivati ih i maziti, kako bi bila empatična i stekla pravu predstavu o moralu. Međutim, vodite računa da od mažene, deca ne postanu razmažena. Hvaljenje dece za sve što urade i stalno naglašavanje da su „posebni“, to može imati dve posledice: mogu da izgube želju da se trude i smanji potreba da se kontrolišu. Samokontrola je važan element koji doprinosu uspehu. Naučnica Kerol Duet naglašava da konstantne pohvale i visoko samopouzdanje mogu loše da utiču na sposobnost dece da rade na svom razvoju i menjanju evenutalnih loših okolnosti koje im se nađu na putu. Razmažena deca porastu u ljude koji očekuju dosta od života, ali ne žele da ulože mnogo napora kako bi dobili šta žele.
Roditelji pogrešno tumače emocije svoje dece
Tim istraživača iz Kalifornije predvođen Kristin Lagatutom, došao je do zaključka da roditelji imaju pogrešnu predstavu o emocijama svoje dece. Oni često potcenjuju zabrinutost dece, ali takođe smatraju da su deca više optimistična nego što zapravo jesu. U toku istraživanja, deca i roditelji su odgovarali na pitanja o tome koliko su deca zabrinuta, a rezultati su se ticali prisutnosti anksioznosti, panike, socijalnih fobija i straha od odvajanja. Studija je pokazala da roditelji nisu imali pravu sliku o tome koliko njihova deca brinu, i smatrala su da su mališani bezbrižniji. Sličan odnos rezultata je bio i na testu o nivou optimizma kod dece. Naime, roditelji imaju nerealnu sliku o stepenu optimizma kod dece.
Gubitkom slobode nestaje i kreativnost
Živimo u svetu opsednutom podacima. Prenošenje takvog trenda na obrazovanje može imati i loše posledice, kao što su opterećenost strogim poštovanjem pravila i sužavanje prostora za slobodno izražavanje. Prema istraživanju koje je sproveo Kjung Hi Kim, profesor na koledžu Vilijam i Meri, svi aspekti kreativnosti dece su u opadanju. Dugogodišnja studija je pratila rezultate dece na testovima kreativnog mišljenja (TTCT) i rezultati su pokazali da je kreativnost kod dece počela da opada između 1984. i 1990. godine, ali i dalje nastavlja da se smanjuje. Takođe, otkrivena je i veza između sposobnosti kreativnog mišljenja i kasnijeg uspeha u životu, pa je test TTCP mogao da predvidi razvoj dece čak i bolje nego test inteligencije.
Šala i zabava za srećnije detinjstvo
Doktor Elena Hoicka je u svom istraživanju došla do rezultata da roditelji koji se šale i aktivno učestvuju u igri sa najmlađima pomažu svojoj deci da razviju važne životne veštine. Menjanje visine tona u glasu, gluma i igra pomažu deci mlađeg uzrasta da razluče kada se roditelji šale, a kada su ozbiljni i da prepoznaju različite emocije.
(MONDO/YUmama)