Pred ovu sezonu mnogi su najavljivali promjene na košarkaškoj mapi ABA lige. Na kraju, priča je ostala ista. Partizan mt:s je sa najmlađim timom u takmičenju osvojio novu, šestu titulu.
Kao i sezona ABA lige i F4 je slijedio istu mantru... "Za oko nije ugodno ali je uzbudljivo". Daleko od toga da bi bilo koji istinski zaljubljenik u košarku mogao da kaže da su sve tri odigrane utakmice bile vrhunskog kvaliteta.
Lomile su se table, promašivali ziceri i otvoreni šutevi, driblalo u aut, u nekim trenucima se igrao rukomet, ali ulog je bio veliki i činjenica je da u današnjoj ABA ligi nema puno igrača koji u utakmicama velikog pritiska mogu to da kanališu u kvalitetan nastup na terenu. Suština je manje griješiti od protivnika, kontrolisati skok te čvrstom odbranom napraviti totalnu opstrukciju protivničke igre, a u napadu - šta se uradi.
Partizan je sezonu prepunu uspona i padova završio na trijumfalan način. Početak ABA lige je bio izuzetan, ali kako je sezona odmicala, tim Duška Vujoševića došao je u situaciju da se grčevito bori za sam plasman na F4. Iz ove perspektive, utakmica koja je pokrenula Partizan sa mrtve tačke je bila gostujuća pobjeda u Zagrebu nad Cedevitom i to nakon što su gubili sedam razlike na 90 sekundi do kraja. Od toga trenutka Partizan je postepeno dizao formu.
Zona 1-3-1 koja je na početku često izgledala naivno, postala je legitimno oružje za promjenu toka utakmice. Skok se dramatično popravio, otvoreni šutevi, koje izuzev Bertansa niko nije mogao da pogodi, počeli su da ulaze. Lauvergne je svojom čvrstinom i ogromnom željom potpuno nadomjestio Gordona te stručnom štabu Partizana dao bolje minute nego što su se možda i oni sami nadali. Čak je i često izgubljeni Leo Westermann, koji je sezonu završio sa više izgubljenih lopti nego asistencija (nezapamćen učinak za startnog playmakera), svoje najbolje poluvrijeme odigrao u finalu.
Najava da bi Partizan mogao pobjednički da finišira ABA ligu stigla je u prvom derbiju odigranom u okviru Superlige. Gordon je napustio tim i izgledalo je da će Zvezda ostvariti sigurnu pobjedu pred svojim navijačima, ali priliku da počne utakmicu dobio je Francuz Joffrey Lauvergne i ubacio 18 poena. U trenucima kada je domaćin prišao na poen zaostatka, na scenu je stupio Nemanja Gordić i sa 15 poena u posljednjih pet minuta riješio pitanje pobjednika. Odbrana je zadržala Zvezdu na manje 70 poena prvi put u sezoni i tada je postalo jasno da Partizan dobija konture tima koji bi mogao biti vrlo opasan u završnici. Tako je i bilo.
U pravoj rukometnoj utakmici protiv Igokee, Partizan je pobjedio zahvaljujući šutu sa distance, segmentu igre koji ga nije služio, pa gotovo čitavu sezonu. Meč u kojem su se postizali golovi i gomilale izgubljene lopte, prevagnuo je na stranu Partizana zahvaljujući čak 10 pogođenih trojki, što je za utakmicu na ukupno 120 poena zaista veliki broj. Tri vezane Lučića i Milosavljevića su stavile meč van dometa Igokee sredinom četvrtog perioda. Lomile su se table, promašivali ziceri i otvoreni šutevi, driblalo u aut, u nekim trenucima se igrao rukomet, ali ulog je bio veliki i činjenica je da u današnjoj ABA ligi nema puno igrača koji u utakmicama velikog pritiska mogu to da kanališu u kvalitetan nastup na terenu. Suština je manje griješiti od protivnika, kontrolisati skok te čvrstom odbranom napraviti totalnu opstrukciju protivničke igre, a u napadu - šta se uradi.
Partizan je sezonu prepunu uspona i padova završio na trijumfalan način. Početak ABA lige je bio izuzetan, ali kako je sezona odmicala, tim Duška Vujoševića došao je u situaciju da se grčevito bori za sam plasman na F4. Iz ove perspektive, utakmica koja je pokrenula Partizan sa mrtve tačke je bila gostujuća pobjeda u Zagrebu nad Cedevitom i to nakon što su gubili sedam razlike na 90 sekundi do kraja. Od toga trenutka Partizan je postepeno dizao formu.
Zona 1-3-1 koja je na početku često izgledala naivno, postala je legitimno oružje za promjenu toka utakmice. Skok se dramatično popravio, otvoreni šutevi, koje izuzev Bertansa niko nije mogao da pogodi, počeli su da ulaze. Lauvergne je svojom čvrstinom i ogromnom željom potpuno nadomjestio Gordona te stručnom štabu Partizana dao bolje minute nego što su se možda i oni sami nadali. Čak je i često izgubljeni Leo Westermann, koji je sezonu završio sa više izgubljenih lopti nego asistencija (nezapamćen učinak za startnog playmakera), svoje najbolje poluvrijeme odigrao u finalu.
Najava da bi Partizan mogao pobjednički da finišira ABA ligu stigla je u prvom derbiju odigranom u okviru Superlige. Gordon je napustio tim i izgledalo je da će Zvezda ostvariti sigurnu pobjedu pred svojim navijačima, ali priliku da počne utakmicu dobio je Francuz Joffrey Lauvergne i ubacio 18 poena. U trenucima kada je domaćin prišao na poen zaostatka, na scenu je stupio Nemanja Gordić i sa 15 poena u posljednjih pet minuta riješio pitanje pobjednika. Odbrana je zadržala Zvezdu na manje 70 poena prvi put u sezoni i tada je postalo jasno da Partizan dobija konture tima koji bi mogao biti vrlo opasan u završnici. Tako je i bilo.
U finalu protiv Crvene zvezde, na početku se pojavio Dejan Musli, koji je nakon mjeseci potpune praznine ubacio sedam poena zaredom. Zvezda je imala sedam razlike na poluvremenu ali nije izdržala do kraja. Već pominjani Westermann odigrao je gotovo savršeno u nastavku, a kao ključni potez utakmice treba pomenuti trojku Bertansa preko četiri ruke Rakočevića i Lazića. Zvezda je i u finalu ostavljena na manje od 70 poena, a njeni igrači tokom čitave utakmice nisu uspjeli na pravi način da napadnu zonu 1-3-1.
Partizan će naredne sezone sa nukleusom ovog tima igrati Euroligu. Svi igrači će biti godinu dana iskusniji. Ako ostane Bertans (što je esencijalno, jer je njegov šut već sada dovoljno dobar za NBA) te ako bude novca za po jedno pojačanje pod košem i na vanjskim pozicijama, ovaj sastav će imati šta da kaže naredne sezone, čak i ako prodaju jednog od nosilaca igre (što će zbog teške finansijske situacije vjerovatno biti primorani da urade).
Bogdan Bogdanović je sa par minijatura u oba meča potvrdio da ima elemente da bude izuzetan strijelac, ali mu još uvijek nedostaje odlučnosti i samopouzdanja kako bi povremene bljeskove pretvorio u kontinuitet. Đorđe Gagić je već duže vrijeme najbolji Partizanov centar, a posebno do izražaja dolaze njegove brze ruke u odbrani, gdje vrlo često krade lopte na vanjskim pozicijama.
Crvena zvezda je izborila Euroligu te se tako nakon gotovo 15 godina vraća u najkvalitetnije evropsko klupsko takmičenje, što je bio primarni cilj sezone, mada je igra u ovom trenutku kilometrima daleko od idealne. Zvezda je u oba meča u Laktašima pokazala velike slabosti u igri protiv zonskih i kombinovanih odbrana.
Utakmica protiv Radničkog, čiji je ulog bio Euroliga, vjerovatno će ući u anale ABA lige kao najčudnija ikada odigrana. Radnički je nakon nekih tri minuta igre prešao na kombinovanu odbranu "box and one" tj. četvorica u zoni i jedan koji juri najopasnijeg protivničkog šutera, što je uglavnom bio Igor Rakočević. Ćapin kao prvi igrač u zonskom rasporedu je sačekivao protivničke bekove na liniji slobodnih bacanja, kao Portorikanci 2004. protiv SAD-a. Nervoza je odradila ostalo. Zvezda je pogodila pet od 25 trojki iz mahom otvorenih situacija. Pogađali su svuda po dvorani osim u koš. Uzalud je bilo i 20 ofanzivnih skokova, kada su u čitavom nizu bizarnih okolnosti promašivali i po tri čista zicera u jednom napadu.
Od pobjede do ponora su dva tima serijom pogodaka ili neshvatljivih grešaka išli po dva puta u svakoj četvrtini. U završnici u kojoj se pokušavalo ustanoviti ko je manje uplašen, Zvezda je glavu iznad vode održala zahvaljujući jednom slobodnom bacanju Vuka Radivojevića te zatim gledala kako Danilo Mijatović promašuje otvorenu trojku sa istog mjesta odakle je prije 10 godina Michael Meeks ispratio Zvezdu kući sa F4 u Ljubljani.
Koliko će igrača ostati za narednu sezonu i igranje u Euroligi? Dobro obavješteni izvori kažu da će Zvezda dovesti najmanje šest novih igrača, možda i kojeg više, jer su neki pokazali da nisu u stanju igrati u skladu sa ugovorima koje imaju. Prvi na listi za "nadam se da se više nećemo sresti" je Elton Brown, najplaćeniji ili drugi najplaćeniji igrač tima, koji uglavnom sjedi na klupi i u ovom trenutku teško može da napravi razliku protiv juniorske selekcije, kamoli u ozbiljnom meču. Njegovim stopama će vjerovatno i Michael Scott, koji je u napadu igrač manje već dobra dva mjeseca i gotovo da niko u dvorani ne vjeruje u njegov šut u ovom trenutku.
Šta će biti sa najboljim Zvezdinim strancem DeMarcusom Nelsonom? Nelson je već igrao Euroligu i ima neke kvalitete koje je u ovom trenutku teško naći u evropskoj košarci, ali isto tako nije previše upotrebljiv u kontrolisanoj, pet na pet košarci, kakva se igra u svim mečevima odluke. Kada se trči i igra brzo, Nelson je fenomenalan, ali na zonu i igranje ispod bloka u odbrani, do izražaja dolazi njegov vrlo sporadičan šut, plus Dejan Radonjić voli kontrolisanu košarku.
Vrlo realna opcija je i dolazak Darka Miličića, a Radonjić bi trebao dobiti mir i vrijeme da tokom priprema izgradi ekipu i igru po svom ukusu.
Finale je još jednom pokazalo kolika netrpeljivost vlada između dva tabora u ovom trenutku. Teoretski nas do kraja sezone očekuje još šest utakmica ova dva tima i veliko je pitanje šta će se tu dešavati. Dosta je bilo teških riječi između čelnika Partizana i Zvezde od početka sezone. Sve to se prenijelo na teren, pa u posljednje vrijeme među igračima varniči nakon svakog iole jačeg faula. Previše je tu negativnog naboja i ono što je najopasnije - većina igrača djeluje kao da jedva čeka fizički obračun sa protivnikom.
Najveći gubitnik F4 je ekipa Radničkog. Imali su priliku da dovedu u nezgodnu situaciju čelne ljude ABA lige te prolaskom u finale natjeraju birokrate u Barceloni da im zabrane igranje u eliti. Imali su 78:71 na 1:55 do kraja utakmice i potpuno se raspali do kraja.
Terrico White je promašio četiri slobodna bacanja, ali ipak je dojam da je potez Stevena Markovića potpuno urušio Radnički. On je nakon time-outa neobjašnjivo šutirao za tri poena nakon samo šest sekundi napada na 1:25 do kraja utakmice i vodstva njegovog tima od četiri razlike! Odmah nakon promašaja uslijedio je faul u borbi za loptu i dva bacanja za Zvezdu.
Radnički nakon zaista srceparajućeg poraza sada mora da nešto napravi u Superligi, gdje im opasno visi plasman u ABA naredne sezone. Stalne rotacije igrača, s obzirom na različita pravila ABA i KLS, Radničkom su napravile puno problema ove sezone.
Uzimajući u obzir izuzetnu korektnost i entuzijazam svih ljudi u Radničkom, bila bi zaista velika šteta da ih ne bude u ABA ligi. Ako ništa izborili su nastup u Eurokupu.
Igokea je najviše oštećena otužnom promjenom pravila u završnici Eurolige. Ipak i bez obzira na to, oni mogu da budu apsolutno zadovoljni svime što su prikazali ove sezone. Igokea će naredne sezone igrati kvalifikacije za Euroligu, ali mnogo veći izazov za trenera Dragana Bajića i nosioce igre ovog tima biće igranje u ABA dogodine.
Više nikoga neće moći da iznenade, odnosno, svi timovi će se posebno pripremati za Igokeu, pa će biti zanimljivo pratiti kakav će tim sklopiti za narednu sezonu te da li se mogu i drugu godinu zaredom boriti za vrh tabele.
Kada sam pomenuo vrh tabele, da kažemo da ni naredne sezone neće biti plej-ofa u ABA, što bi uzimajući u obzir šta nosi završnica bilo nekorektno prema klubovima. Ipak, Rado Lorbek je naglasio da kalendar takmičenja ULEB-a i nacionalnih prvenstava u ovom trenutku ne dopušta uvođenje doigravanja, tako da ćemo i naredne sezone gledati drhtanje i kamene ruke u mečevima polufinala, dok timovi pokušavaju da se dokopaju Eurolige.
Kvalitet u dosta mečeva ABA lige ove sezone nije bio na nivou ali uzbuđenja i neizvjesnosti nije nedostajalo. Poželimo da rezultatska neizvjesnost obilježi i narednu sezonu i da ova liga raste u svakom smislu jer u ovom trenutku alternativu nema...
(foto: MN Press)