"Ma, Crnogorci se na Beograd naviknu za dva dana… Već trećeg, osećaju da im je to rodni grad", kaže mladi fudbaler Zvezde.
To je i igrao u timovima koje su vodili prvo Ratko Dostanić, a potom i Aleksnandar Kristić.
Široko, uz aut liniju, gde se najlakše dolazi u situaciju "1 na 1", a Vešović to voli…
Ipak, dolaskom novog trenera Roberta Prosinečkog i promenom ne samo postavke na terenu i stila igre, već i kompletne fudbalske filosofije, Vešović je morao da se pomeri korak unazad u odnosu na protivnički gol, kao i korak ka centru igrališta u odnosu na aut linije.
Nije više krilo, što uglavnom drže Kristijan Borha (desno) i Ognjen Koroman (levo), već se bori za mesto među trojicom fudbalera u veznom redu, gde je jedan izrazito defanzivan (Srdjan Mijailović, Aval Isah), a dvojica nešto ofanzivnija (Kadu Mendeš, Evandro Goebel, Darko Lazović, Vladimir Bogdanović).
Nova pozicija, iako takodje u veznom redu, donela je nove obaveze, drugačiji stil igre i mnogo, mnogo veću odgovornost u posedu lopte, jer je svaki gubitak, ujedno i potencijalna kontra za protivnika.
Kako se u celoj ovoj tranziciji snalazi mladi Podgoričanin?
"Godinu i po dana, u Budućnosti i Crvenoj zvezdi, igrao sam bočno, na krilnoj poziciji i posle tog perioda mislim da sam se, bar za sada, dobro snašao u veznom redu. Vidi se i dalje po mojoj igri da me nešto 'vuče' na bok, možda i podsvesno, jer zaista mislim da sam tu najopasniji, kada dodjem u situaciju '1 na 1', kada se otvori prostor za dribling, trk…", priznaje Vešović, u intervjuu za MONDO, da se nekih navika teško odvikava, ali da radi na tome.
I da nije sujetan i isključiv po pitanju toga gde može i mora da igra. Mlad je, talentovan, vredan i svestan da će u ovom periodu karijere najbrže i najlakše naučiti da igra i nešto drugo. Uostalom, što da ne?
"Slažem se, zašto ne bih postao raznovrsniji? Tu sam sve da uradim što se od mene bude očekivalo. Ali i priznajm da je nova uloga mnogo teža. Zahteva se prvo perfektan prijem i anticipacija, da u isto vreme vidiš gde ti je čovek iza ledja i saigrač da bi dodao loptu. Posle prijema, potrebno je izdržati prvi duel, sačuvati loptu ili bar izboriti faul, a onda posle svega toga sledi i perfektan pas, jer svaki drugi može ekipu da dovede u veliki problem", smatra Vešović da je odgovornost igača u srcu veznog reda mnogo veća, nego krilnih igrača.
"Nekad smo i Laki (Lazović) i ja igrali na krilu, pa je bila pesma…", priseća se bezbrižnih fudbalskih dana Vešović, uz osmeh.
"Odmah si bliži golu, tu si i da asistiraš, očas posla nadješ se u završnici… Sada je put do toga mnogo duži i teži", sleže ramenima, igrač koji bez problema prolazi sve vežbe snage i fizičke pripreme.
Gledajući Vešovića na utakmicama u Antaliji, stiče se utisak da je prenapet u trenucima kada daje završni pas ili centaršut, pa i kada šutira na gol. Kao da mu je telo "nategnuto" na gornju granicu izdržljivosti, što često dovodi do nešto jačeg pasa, snažnijeg centaršuta, nepreciznog šuta.
Zbog čega si stegnut?
"Nisam… Mislim da nije to problem. Imam slobodu u igri i osećam se lagodno. Znam na koje centaršuteve mislite, protiv Šahtjora 'B'. Sada ću iskoristiti najgori mogući izgovor koji fudbaler može da upotrebi, ali zaista je bilo tako. Treniramo sa 'nike' loptama, a tu utakmicu smo igrali sa adidas 'džabulanijem'. Nije fraza, ali zaista je sve drugačije kada treba centrirati sa tom nepredvidivom loptom", uverava Vešović.
Snaga i koncetracija nerazdvojni su prijatelji i neprijatelji u sportu. Kada su u dobrim odnosima, onda je sve lako. Ali, kada zarate…
"Onda je mnogo, mnogo teško", kaže Vešović da je prava umetnost napraviti završni potez popodne, nakon što vas pre podne "upropasti" kondicioni trener Srdjan Zirojević.
"To se sada najbolje oseti. Kad te stigne umor, odluke ti postaju neracionalne, sporo razmišljaš i na kraju ti je potreban osećaj za šut ili pas… Nema šanse! Daš sve od sebe da stigneš do gola i kad stigneš u tebi ne ostane ni trunka snage", prepričava Vešović kako izgleda igrati utakmice tokom priprema, a Crvena zvezda ih je odigrala osam za 25 dana.
"Srđan nam je najavio da ćemo pred kraj priprema krenuti u osveženje i siguran sam da će za prvu utakmicu protiv Smedereva sve biti na svom mestu", optimista je Vešović.
On već pola godine živi u Beogradu i kaže da mu nedostaje kuća i da jedva čeka da se vrati iz Antalije.
"Imamo divne uslove ovde, sve je perfektno, očigledno je da igramo za veliki klub, ali igračima nije svejedno kada su pripreme. Kod kuće je ipak najlepše, kada imaš težak dan, ima i ko da te posavetuje, razume…"
Da li si se od letos do danas navikao na Beograd?
"Ma, Crnogorci se na Beograd naviknu za dva dana… Već trećeg, osećaju da im je to rodni grad", našalio se na svoj račun Podgoričanin i dodao:
"Zaista sam zavoleo Beograd, a i igrači su me prihvatili od prvog dana. Bolje nego što sam i sanjao. Što se mene tiče, voleo bih do kraja života da ostanem u Beogradu, mada uvek volim da se vratim kući i vidim moje u Podgorici", zaključio je Vešović, koji je rodjen 21. avgusta 1991. godine u tadašnjem Titogradu.
(Izveštač MONDA iz Antalije Nikola Janković, foto crvenazvezdafk.com, MN Press)